Engleski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Jezici Tokelaua uz pomoć dodatka HotCat |
m →Pravopis: Popravak |
||
Redak 1324:
Vrlo se često spominje da je engleski pravopis jako kaotičan i bez jasnih pravila. Ipak, to nije nužno točno: analize su pokazale da se engleski drži pravila pisanja u čak 84 % riječi od njih 17 000 koliko ih je uzela jedna studija iz SAD-a. Samo je 3 % riječi imalo tako veliku razliku između načina pisanja i izgovora da ih je bilo potrebno naučiti napamet. Često se zna spomenuti da su tri četvrtine engleskoga pravopisa pravilne. Pravopis se čini kaotičnim jer je većina najčešćih riječi ujedno i jako nepravilna.<ref name=":5">{{Citiranje knjige|last=Upward|first=Christopher|title=The History of English Spelling|last2=Davidson|first2=George|publisher=A John Wiley & Sons, Ltd.|year=2011.|isbn=978-1-4051-9024-4}}</ref>
Unatoč svim problemima, razvoj engleskoga pravopisa može se pratiti tijekom povijesti i tako se mogu utvrditi razlozi nepravilnosti. Kao najvažniji uzroci spominju se
=== Povijest ===
Redak 1337:
Engleski jezik nema instituciju koja nadgleda jezik poput [[Francuska akademija|Francuske akademije]] (''Académie Française''). U početku su ljudi upotrebljavali svoje vlastite pravopise koji su se međusobno razlikovali. Pravopis koji će tko upotrijebiti ovisio je o [[Obrazovanje|edukaciji]], ali i o stupnju formalnosti teksta koji je pisac pisao. [[Henrik V., kralj Engleske|Henrik V.]] pisao je gotovo pa sva svoja pisma na engleskome, a sve standardiziraniji način pisanja širio se engleskom [[Državna uprava|administracijom]]. Ovaj način pisanja kopirali su pisari diljem zemlje. Uvođenje [[Tiskarstvo|tiskarstva]] [[1476.]] godine također je pomoglo standardizaciji pisma.
Veliku odmaku između pisane i govorene riječi pridonijela je i serija glasovnih promjena imena ''
Može se reći da je moderni engleski pravopis rezultat spora konsenzusa između tiskara i [[Leksikografija|leksikografa]] kojem su pripomogli učitelji, autori početnica za opismenjivanje i pisci. U drugoj polovici [[18. stoljeće|18. stoljeća]] ''Dictionary of the English Language'' (1755.) [[Samuel Johnson|Samuela Johnsona]] postao je uzor pismenu dijelu društva i pomogao prihvaćanju standarda. Do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] tiskari, rječnici i pisci bili su gotovo poptuno jednoglasni po pitanju pravopisa engleskoga.
Ipak, taj konsenzus nikada nije u potpunosti formaliziran pa se i dan-danas mogu naći neke riječi koje se mogu pisati na više načina: poznati su primjeri britanskoga engleskog ''gaol''/''jail'', ''despatch''/''dispatch'', ''advisor''/''adviser'' i ''enquire''/''inquire'' te završetci ''-ise''/''-ize'' kao u ''organise''/''organize''. Još je jedno područje u kojem se ovo može primijetiti uvođenje stranih riječi: riječi koje potječu iz jezika koji ne rabe latinicu mogu se pisati na više načina: tako se [[Ruski jezik|ruski]] ''царь'' može pisati kao ''czar'', ''tsar'' ili ''tzar''. [[Jogurt]], posuđen iz [[Turski jezik|turskoga]], može biti ''yogurt'', ''yoghurt'' ili pak ''yoghourt''.<ref name=":5" />.
=== Učenje pravopisa u djece ===
| |||