Engleski jezik
Engleski jezik (ISO 639-3: eng Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. srpnja 2007. (Wayback Machine)) jedan je od dvaju jezika engleske podskupine zapadnogermanskih jezika kojim govori preko 328 008 000 ljudi,[1] a poznaje ga 508 milijuna širom svijeta od čega većina živi na području UK-a (55 000 000; 1984.), SAD-a (210 000 000; 1984.), Australije (15 682 000; 1987), Novog Zelanda (3 213 000; 1987.), Irskoj (2 600 000; 1983.), Zimbabveu (375 490; 1969.), Singapuru (227 000; 1985.), Liberiji (69 000; 1993.), Izraelu (100 000; 1993.) i drugim.[2] U svakoj od nabrojanih država govori se zasebna nacionalna standardna varijanta engleskog jezika i svaka ima određene jezične posebnosti koje su zabilježene i u kodificirajućim knjigama pojedine države (rječniku, gramatici i pravopisu). Stoga se engleski jezik u sociolingvistici klasificira kao policentrični standardni jezik kakvi su i drugi veći europski jezici.
| Engleski jezik | |
| English | |
| Države | SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Australija, Novi Zeland i drugdje |
| Regije | Uglavnom Zapadna Europa, Sjeverna Amerika i Australazija |
| Govornici | materinski jezik: 420 milijuna strani jezik: oko 600 milijuna |
| Rang | 2. |
| Razredba | indoeuropski germanski |
| Službeni status | |
| Služben | Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, SAD, Australija, Novi Zeland, većina ostalih zemalja Commonwealtha i drugdje |
| Ustanova | --- |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1 | en |
| ISO 639-2 | eng |
| ISO 639-3 | ENG |
| Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) | |
Države u kojima je engleski jezik samo službeni
Povijest i širenje
Podrobniji članak o temi: Povijest engleskog jezikaEngleski jezik nastao je od jezika germanskih plemena koja su se u kasnom starom vijeku naselila na jugoistoku otoka Velike Britanije. S razvojem je britanskoga kolonijalnog carstva u područjima koja je kolonizirala njezin jezik postajao dominantan, a često i služben. U Sjedinjenim Američkim Državama na saveznoj razini ne postoji službeni jezik, ali de facto službeni je jezik engleski. U Kanadi se, osim u Quebecu gdje je dominantniji francuski, također govori engleski. Jezici indijanskih plemena koja su živjela u Sjevernoj Americi skoro su izumrli jer su ta plemena raseljena u rezervate i pri tome im se populacija bitno reducirala, a praktički svi njihovi pripadnici asimilirani su u današnju civilizaciju.
Sličan proces zbivao se za vrijeme kolonizacije Južnoafričke Republike, Australije i Novog Zelanda s istim posljedicama. Najrašireniji je jezik na svijetu poslije kineskog, španjolskog i hindskog jezika.
Klasifikacija
Engleski je indoeuropski jezik koji pripada zapadnogermanskoj grupi germanskih jezika.[3] Poput islandskog te ferojskog i engleski se razvio na izoliranom otočju, Britanskim otocima, izoliran od kontinentalnih germanskih jezika i utjecaja, a od dolaska Germana na otočje jako se razvio. Govornici engleskog ne mogu se sporazumjeti s govornicima kontinentalnih germanskih jezika zbog velikih razlika u leksiku, sintaksi i fonologiji.[4] Engleski je, za razliku od islandskog i ferojskog, ipak bio pod utjecajem drugih jezika, posebno staronordijskog i normandijskog jezika. Zbog velika utjecaja ovih jezika neki jezikoslovci smatraju da se engleski može smatrati kreolskim jezikom, to jest jezikom koji je nastao miješanjem više jezika, ali mnogi stručnjaci ne smatraju da je engleski pravi kreolski jezik.[5]
Klasificiran je kao germanski jezik jer dijeli mnoga oblježja i inovacije s drugim germanskim jezicima poput nizozemskog, njemačkog i švedskog.[6] Ove se inovacije mogu rekonstruirati u zajednički prajezik, pragermanski. Neka su obilježja koja dijele germanski jezici postojanje jakih i slabih glagola, upotreba modalnih glagola i glasovne promjene koje su promijenile praindoeuropske konsonante na specifičan način poput Grimmova ili Vernerova zakona. Nadalje je klasificiran kao anglofrizijski jezik jer s frizijskim jezikom dijeli neke inovacije koje ne dijeli ni s jednim drugim germanskim jezikom što pokazuje da su nekoć bili jedan jezik, ta je inovacija, primjerice, palatalizacija velarnih suglasnika.[7]
Fonologija
Fonetika i fonologija engleskoga jezika razlikuju se od dijalekta do dijalekta, ali svi se oni mogu međusobno razumjeti. Ovdje su uglavnom navedeni standardni (uobičajeni) izgovori u Ujedinjenom Kraljevstvu (Received Pronunciation) i SAD-u (General American).
U sljedećim se tablicama koristi MFA-om.[8][9]
Suglasnici
Većina engleskih dijalekata ima ista 24 suglasnika. Navedeni suglasnici vrijede za kalifornijski engleski i za Received Pronunciation i zapisani su međunarodnom fonetskom abecedom.[7]
| Labijalni | Dentalni | Alveolarni | Postalveolarni | Palatalni | Velarni | Glotalni | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Nazali | m | n | ŋ | |||||||||||
| Plozivi | p | b | t | d | k | ɡ | ||||||||
| Afrikate | t͡ʃ | d͡ʒ | ||||||||||||
| Frikativi | f | v | θ | ð | s | z | ʃ | ʒ | (ʍ)** | h | ||||
| Aproksimanti | l | ɹ* | j | w | ||||||||||
*konvencionalno transkribiran kao /r/
**samo u nekim dijalektima
Kada se plozivi, frikativi i afrikate pojavljuju u paru, prvi je jak (napet), a drugi slab (nenapet). Jaki se suglasnici poput /p tʃ s/ izgovaraju s više mišićne napetosti i snage daha i uvijek su bezvučni. Slabi su suglasnici djelomično zvučni na početku i na kraju izričaja, a potpuno su zvučni između samoglasnika.[10]
Izgovor
Ovdje je važno naglasiti da se riječi mogu izgovarati na različite načine ovisno o dijalektu.
- /m/ se izgovara kao hrvatsko m, a obično se tako i zapisuje: mine, man, meet
- /p/ se izgovara slično hrvatskom p, a obično se i zapisuje na taj način: happy, soup, sleep
- /b/ se izgovara slično hrvatskom b i većinu se vremena zapisuje tako: bored, labial, robber
- /f/ se izgovara slično hrvatskom f, a obično se zapisuje kao ⟨f⟩ (fire, flow, sofa) i ⟨ph⟩ ili ⟨pph⟩ (philosophy, sapphire, photography)
- /v/ se izgovara slično hrvatskom v, ali s više frikcije, uglavnom se tako i zapisuje iako se u riječi of piše grafemom ⟨f⟩: love, vine, ventil
- /θ/ se izgovara tako da se jezik stavi na zube i propusti se zrak, bezvučan je, a obično se zapisuje kao ⟨th⟩: thin, thing, both
- /ð/ se izgovara isto kao /θ/, ali zvučno, također se obično zapisuje kao ⟨th⟩: that, bother, the
- /n/ se izgovara poput hrvatskog n, a tako se obično i zapisuje: nose, funny, tin
- /t/ se izgovara slično hrvatskom t, a tako se obično i zapisuje: bitter, wallet, etiology
- /d/ se izgovara slično hrvatskom d, a obično ga se tako i zapisuje: dive, ladder, decimal
- /s/ se izgovara slično hrvatskom s, a zapisuje se na razne načine, obično kao ⟨s⟩ (kada nije između samoglasnika, nakraju riječi ako ispred njega dolazi nenapeti suglasnik i dr.) ili ⟨c⟩ ispred ⟨i⟩ ili ⟨e⟩: song, pets, city, face
- /z/ se izgovara slično hrvatskom z, a obično se zapisuje kao ⟨z⟩ (zoo, gazump), kao ⟨s⟩ gdje se ne izgovara kao /s/ (phrases, beds) i kao ⟨x⟩ na početku riječi (xenon, xylophone)
- /l/ se izgovara slično hrvatskom l, ali različiti dijalekti izgovaraju ovaj glas na različite načine: u mnogima je velariziran, obično se zapisuje kao l: line, balcony, almost
- /t͡ʃ/ se izgovara slično hrvatskom č, a obično se zapisuje kao ⟨ch⟩ ili ⟨tch⟩ (chalk, attached, kitchen), kao ⟨c⟩ ili ⟨cc⟩, obično u riječima podrijetlom iz talijanskog jezika (cello, bocce, capuccino) i na druge načine
- /d͡ʒ/ se izgovara slično hrvatskom dž, a obično se zapisuje kao ⟨j⟩ (jump, joke, Jill), kao ⟨dg⟩ ispred ⟨e⟩, ⟨i⟩, ⟨y⟩ (kada prikazuje samoglasnik) ili sufiksa (lodger, pidgin, aknowledgment) ili kao ⟨g⟩ ispred ⟨i⟩, ⟨e⟩, ⟨y⟩, ⟨ae⟩ i ⟨oe⟩ (rage, gigantic, gentle), ali izgovara se kao /g/ u riječima kao što su get, gig i druge
- /ʃ/ se izgovara slično hrvatskom š, a obično se zapisuje kao ⟨sh⟩ (ship, shore, shame), kao ⟨ch⟩ u riječima podrijetlom uglavnom iz francuskog (chaise, machine, cached), ⟨t⟩ ispred i i samoglasnika (nation, patience, variation)
- /ʒ/ se izgovara slično hrvatskom ž, a zapisuje se na mnogo različitih načina: kao ⟨j⟩, uglavnom u riječima francuskog podrijetla (jongleur, julienne, bijou), kao ⟨c⟩ u nekim specifičnim primjerima (coercion), kao ⟨g⟩ u nekim slučajevima ispred ⟨i⟩ i ⟨e⟩ ili nekim drugim slučajevima (genre, barrage, regime, judgment), kao ⟨t⟩ ispred ⟨i⟩ i samoglasnika (equation), kao ⟨x⟩ gdje se izgovara kao /gʒ/ ili /kʒ/ (luxurious), kao ⟨s⟩ u nekim riječima (closure, vision), mnogi izgovaraju i ⟨z⟩ u riječima poput azure ili seizure kao /ʒ/, a drugi kao /zj/
- /ɹ/ se može različito, ovisno o dijalektu, upravo se zato često u fonetskom zapis zapisuje kao jednostavno /r/
- /j/ se izgovara kao hrvatsko j, a obično se zapisuje kao ⟨y⟩ (yes, young), kao ⟨j⟩ u nekim riječima (hallelujah, fjord), kao ⟨u⟩ kada se ono izgovara kao /ju:/ (mute, student, union), kao ⟨i⟩, obično ispred samoglasnika (onion, union) i na druge načine
- /ŋ/ se izgovara tako da se jezik stavi u položaj kao da će se izgovoriti /g/ ili /k/, ali glas se propusti kroz nos tvoreći velarni nazal, obično se zapisuje kao ⟨ng⟩ (sing, wrong, kingly), kao ⟨n⟩, obično ispred velarnih suglasnika, (link, pink, sink), kao ⟨nc⟩ ili ⟨nd⟩ (charabanc, handkerchief), kao ⟨ngue⟩ (tongue) i na druge načine
- /k/ se izgovara slično hrvatskom k, a obično se zapisuje kao ⟨c⟩, obično ispred ⟨a⟩, ⟨o⟩, ⟨u⟩ ili suglasnika, to jest ondje gdje se ne izgovara kao /s/ ili što drugo (cat, cross, predict), kao ⟨ck⟩ (pocket, knock, ticket), kao ⟨ch⟩, obično u riječima podrijetlom iz grčkog (chemistry, chord, lichen) i na druge načine
- /g/ se izgovara slično hrvatskom g, a obično se tako ili slično i zapisuje: gig, ghost, get, egg
- /w/ se izgovara tako da se jezik približi mekom nepcu, a usne se skupe slično kao kada se izgovara /u/, u hrvatskom se pojavljuje kao alofon glasa /ʋ/ (slovo ⟨v⟩) ispred glasa /u/, u engleskom se obično zapisuje kao ⟨w⟩ (water, word, will), iako se ono ne izgovara ispred ⟨r⟩ kao u write, ali i na druge načine, primjerice kao ⟨u⟩ (persuade)
- /h/ se izgovara tako da se zrak jednostavno propusti kroz glasnice i usnu šupljinu, obično se obilježava kao ⟨h⟩, ali ono se ne izgovara uvijek, izgovara se kao /h/ u riječima hot, he, hole, ali se ne izgovara u riječima poput hono(u)r, honest, hour, piranha; u rijetkim se primjerima zapisuje i na druge načine poput ⟨wh⟩ (kao u riječi who), ⟨j⟩ (kao u riječi fajita), ⟨ch⟩ (chutzpah) ili ⟨x⟩ (Quixote)
Samoglasnici
Izgovor samoglasnika jako se razlikuje od dijalekta do dijalekta. Naglašeni slogovi izgovaraju se duže i glasnije od nenaglašenih gdje su samoglasnici obično reducirani. U tablici su prikazani samoglasnici u Received Pronunciationu i General Americanu.[11]
| RP | GA | Primjer |
|---|---|---|
| iː | i | need |
| ɪ | bid | |
| e | ɛ | bed |
| æ | back | |
| ɑː | ɑ | bra |
| ɒ | box | |
| ɔ, ɑ | cloth | |
| ɔː | paw | |
| uː | u | food |
| ʊ | good | |
| ʌ | but | |
| ɜː | ɜɹ | bird |
| ə | comma | |
| RP | GA | Primjer |
|---|---|---|
| eɪ | bay | |
| əʊ | oʊ | road |
| aɪ | cry | |
| aʊ | cow | |
| ɔɪ | boy | |
| ɪə | ɪɹ | peer |
| eə | ɛɹ | pair |
| ʊə | ʊɹ | poor |
U RP-u duljine samoglasnika fonemične su, dugi se vokali označavaju znakom ⟨ː⟩. Primjer je samoglasnik u riječi need [niːd] u usporedbi s onim u riječi bid [bɪd]. U General Americanu duljina samoglasnika nije fonemična. Samoglasnik /ə/ (poput glasa koji ispuštamo kada ne znamo što reći, zove se šva) pojavljuje se samo u nenaglašenim slogovima. Neki dijalekti ne razlikuju /ɪ/ i /ə/ u nenaglašenim slogovima pa se Lenin i Lennon izgovaraju potpuno jednako. U GA-u se /ɜr/ i /ər/ izgovaraju kao [ɚ] (na engleskome je naziv ovoga glasa r-coloured vowel) pa se riječ further (dalje) izgovara kao [ˈfɚðɚ], a u RP-u kao [ˈfəːðə].[12]
Naglasak
Naglasak je fonemičan u engleskom jeziku. To znači da ne postoje pravila kojim je moguće odrediti gdje će se u riječi nalaziti, nego je potrebno naučiti naglasak uz svaku riječ. Postoje riječi koje se razlikuju samo po naglasku.[13]
Neke riječi, uglavnom kratke gramatički važne riječi poput can, imaju naglašen i nenaglašen oblik ovisno o tome nalaze li se u naglašenom ili nenaglašenom položaju.
Gramatika
Za razliku od hrvatskog i većine slavenskih jezika engleski je tijekom povijesnog razvoja gotovo izgubio deklinaciju imenica i pridjeva te većinu glagolskih konjugacija.
Imenice
Množina
Imenice u engleskom jeziku dijele se na brojive i nebrojive imenice. Pravilne brojive imenice tvore množinu dodavanjem sufiksa -s ili -es. Imenice koje završavaju na -o, -s, -ss, -z, -x, -sh i -ch obično primaju sufiks -es, a ostale sufiks -s. Iznimke su neke imenice koje završavaju na -o poput photo (mn. photos), piano (mn. pianos), halo (mn. halos). Također, neke imenice koje završavaju na -s ili -z zahtijevaju da se oni promijene u -ss- i -zz- prije nego što se doda sufiks -es, primjerice fez > fezzes, ali imenica gas dopušta i gasses i gases. Imenica volcano može dobiti i sufiks -s i sufiks -es (volcanos, volcanoes).[14]
Imenice koje završavaju na -f ili -fe ozvuče glas /f/ u /v/, primjerice wolf > wolves i knife > knives, uz neke iznimke poput roof (mn. roofs), belief (mn. beliefs), chef (mn. chefs), chief (mn. chiefs).
Također, imenice koje završavaju slovom <y> zamjenjuju ga slovom <i> ako prije njega dolazi suglasnik, primjerice puppy > puppies. Imenice koje završavaju na -y ispred kojeg dolazi samoglasnik samo dodaju -s, primjerice toy > toys.
Primjer: house > houses (kuća > kuće), tomato > tomatoes (rajčica > rajčice), wife > wives (supruga > supruge), city > cities (grad > gradovi), lunch > lunches (ručak > ručkovi)...[14]
Imenice iz latinskog i grčkog jezika
Imenice podrijetlom iz latinskog ili grčkog jezika često tvore množinu na načine na koje se u izvornim jezicima tvore, ali u svakodnevnom govoru te riječi često dobivaju uobičajene sufikse -s i -es.
Primjeri:
- Većina imenica koje završavaju na -us mijenjaju taj nastavak u -i (cactus > cacti)
- Mnoge imenice koje završavaju na -a mijenjaju taj nastavak u -ae (formula > formulae)
- Mnoge imenice koje završavaju na -on mijenjaju taj nastavak u -a (phenomenon > phenomena)
- Mnoge imenice koje završavaju na -is mijenjaju taj nastavak u -es (analysis > analyses)
- Mnoge imenice koje završavaju na -um mijenjaju taj nastavak u -a (desideratum > desiderata)
- Mnoge imenice koje završavaju na -ex i -ix mijenjaju te nastavke u -ices (index > indices ili indexes)
- Mnoge imenice koje završavaju na -en mijenjaju taj nastavak u -ina (foramen > foramina ili foramens)
Postoje i mnoga druga pravila temeljena na latinskim i grčkim deklinacijama.
Puno se imenica može upotrebljavati i s uobičajenim sufiksima, primjerice maximum > maximums/maxima, focus > foci/focuses ili alga > algae/algas. Neke imenice koje završavaju na -us uvijek imaju samo nastavak -uses, primjerice virus > viruses.[15]
Nepravilne imenice
Engleski ima i neke nepravilne imenice:
- man > men
- woman > women
- goose > geese
- tooth > teeth
- foot > feet
- mouse > mice
- child > children
- ox > oxen
- fish > fish
- sheep > sheep
- deer > deer
- series > series
Posvojnost
Imenice mogu dodati posvojnu enklitiku -s, tzv. saski genitiv (zapisuje se kao 's u jednini i s' u množini, a za pravilne imenice to znači da su u izgovoru jednina s enklitikom, množina i množina s enklitikom jednake):
| Jednina | Množina | |||
|---|---|---|---|---|
| Engleski | Prijevod | Engleski | Prijevod | |
| Bez klitke | Bag | Torba | Bags | Torbe |
| S klitikom | Bag's | Torbin | Bags' | Pripada torbama, torbā |
Da je riječ o enklitici, a ne o pravome sufiksu, vidi se kada se ona doda iza čitave fraze, primjerice: the king of England's crown (kruna kralja Engleske), ovdje je the king of England čitava fraza na koju se dodaje enklitika.
Umjesto saskog genitiva može se upotrijebiti prijedlog of. Tradicionalno se taj prijedlog upotrebljavao samo za nežive imenice, a saski genitiv za žive, ali danas je razlika izblijedjela.[16]
Pridjevi
Pridjevi se s imenicom koja dolazi iza njih ne slažu u broju, to jest uvijek su isti: red house > red houses (crvena kuća > crvene kuće).[17]
Komparacija
Pridjevi se mogu komparirati dodavanjem sufiksa -er za komparativ i sufiksa -est za superlativ, primjerice: loud > louder > loudest (glasan > glasniji > najglasniji) ili rare > rarer > rarest (rijedak > rjeđi > najrjeđi). Ako pridjev završava na -y i suglasnik koji dolazi ispred njega, ono se zamjenjuje slovom -i, primjerice happy > happier > happiest (sretan > sretniji > najsretniji). Jednosložni pridjevi koji završavaju na samoglasnik iza kojeg slijedi suglasnik udvostruče taj suglasnik, primjerice: big > bigger > biggest (velik > veći > najveći).
Komparacija se može odvijati i perifrastično s pomoću priloga more i most koji se dodaju ispred pridjeva. Za različite govornike razlikuju se kriteriji upotrebe ovih dvaju načina kompariranja, ali za većinu govornika pridjevi s tri ili više slogova upotrebljavaju perifrastičnu komparaciju, primjerice: interesting > more interesting > most interesting (zanimljiv > zanimljiviji > najzanimljiviji), ali neki dvosložni pridjevi mogu slijediti sufiksalnu, ali i perifrastičnu komparaciju, primjerice: clever > cleverer/more clever > cleverest/most clever (pametan > pametniji > najpametniji).[7]
Ispred superlativa obično dolazi određen član.[18]
Prijedlozi
Engleski ima jako puno prijedloga, a neki od njih zamjenjuju hrvatske padeže: prijedlog of zamjenjuje genitiv, a prijedlog to može se rabiti na mjestima gdje bi se u hrvatskom upotrijebio dativ, primjerice:
- I give it to you.
Ja dajem to tebi.
Moguće je i promijeniti redoslijed riječi te izbaciti prijedlog;:
- I give you it.
Ja dajem tebi to.
Prijedlozi obično dolaze s objektnim zamjenicama.[17]
Zamjenice
Engleske osobne zamjenice još uvijek razlikuju dva oblika: subjektne zamjenice (subjective pronouns) dolaze od staroengleskog nominativa, a objektne zamjenice (objective pronouns) od staroengleskog akuzativa (kada su u ulozi izravnog objekta) i dativa (kada su u ulozi neizravnog objekta). Treće lice jednine također razlikuje oblike za muškarce (he), žene (she) i sve ostalo uključujući i životinje (it). Za razliku od hrvatskih, engleske imenice nemaju rod pa zato rod zamjenica odgovara spolu. Zamjenica za treće lice množine može se upotrebljavati neutralno u jednini.[19] Također postoji i one (jedan) koji se upotrebljava kao impersonalna zamjenica, ali zbog jaka formalna prizvuka, ne upotrebljava se često kolokvijalno.
| Jednina | Množina | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Prvo lice | Drugo lice | Treće lice | Prvo lice | Drugo lice | Treće lice | |||
| Muški rod | Ženski rod | Neživo | ||||||
| Subjekt | I | you | he | she | it | we | you | they |
| Objekt | me | him | her | us | them | |||
Engleski također ima posvojne, povratne, recipročne, pokazne, neodređene te upitne i odnosne zamjenice.
Član
Poput mnogih zapadnoeuropskih jezika, engleski ima dva člana: određeni i neodređeni.
| Određeni | Ispred samoglasnika | Ispred suglasnika |
|---|---|---|
| Jednina | the | the |
| Množina | the | the |
| Neodređeni | Ispred samoglasnika | Ispred suglasnika |
|---|---|---|
| Jednina | an | a |
| Množina | — | — |
Neodređeni se član upotrebljava uz imenicu koja nije posebno određena, to jest kada za priču nije bitno je li to upravo taj predmet. Može ga se upotrebljavati i kada se govori o samo jednom od više.
Primjer: I'm eating an apple. – jedem neku jabuku, nije bitno koju.
Određeni se član rabi ispred određenih imenica. Bitno je znati o kojem se točno predmetu radi.
Primjer: I'm eating the apple. — jedem određenu jabuku, onu koju sam već spomenuo.[20]
Glagoli
Engleski glagoli poznaju puno oblika koji se uglavnom tvore pomoćnim glagolima.
Glagoli primaju jako malo sufiksa, oni su: -ing (particip prezenta), -s (treće lice jednine jednostavnog sadašnjeg vremena) i -ed (particip prošli i jednostavno prošlo vrijeme) za pravilne glagole.
Mnogi nepravilni glagoli imaju jedan oblik više jer past simple (jednostavna prošlost) i past participle (prošli particip) imaju različite nastavke, primjerice write (osnovni oblik), wrote (jednostavna prošlost), written (particip prošli). Na osnovu write mogu se dodati i sufiksi -s i -ing: writes i writing.[21]
Present simple tense
Jednostavno sadašnje vrijeme ili present simple tense vrijeme je kojim se izriču radnje koje se ne događaju nužno u trenutku govorenja, nego se ponavljaju kao nekakve navike, rutinske, uobičajene svakodnevne radnje ili je riječ o općepoznatim činjenicama, kada se govori o stanjima ili radnjama koje nisu činjenice, ali pak ostaju takve, to jest ostaju nepromijenjene, neki duži vremenski period te kada se govori o rasporedu ili planovima.[22]
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I learn | I don't learn | Do I learn? |
| Drugo lice | You learn | You don't learn | Do you learn? | |
| Treće lice | He/she/it learns | He/she/it doesn't learn | Does he/she/it learn? | |
| Množina | Prvo lice | We learn | We don't learn | Do we learn? |
| Drugo lice | You learn | You don't learn | Do you learn? | |
| Treće lice | They learn | They don't learn | Do they learn? | |
Nastavci -s ili -es u trećem licu jednine dodaje se po pravilima sličnim onima po kojima se nastavci -s i -es dodaju na imenice u množini. Don't i doesn't mogu biti i do not i does not kada se želi naglasiti negacija.
Glagoli biti i imati nepravilni su:
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I am/I'm | I am not | Am I? |
| Drugo lice | You are/you're | You are not | Are you? | |
| Treće lice | He/she/it is ili he's/she's/it's | He/she/it is not | Is he/she/it? | |
| Množina | Prvo lice | We are/we're | We are not | Are we? |
| Drugo lice | You are/you're | You are not | Are you? | |
| Treće lice | They are/they're | They are not | Are they? | |
Negativni se oblik glagola biti može i skratiti: you are not > you aren't, he is not > he isn't. Ovo ne vrijedi za prvo lice jednine.
Glagol imati (to have) u trećem licu jednine glasi has, a ne *haves, ostali su oblici pravilni.
Present continuous tense
Sadašnje trajno vrijeme ili present contrinuous upotrebljava se za izražavanje radnji koje se događaju upravo sada, u trenutku u kojem se govori ili piše, za izražavanje radnji koje su sada u tijeku, ali ne nužno u trenutku govorenja ili pisanja, za izražavanje radnje planirane za budućnost koja je isplanirana u trenutku izražavanja (uz neku oznaku za budućnost). Tvori se jednostavnim sadašnjim vremenom glagola biti i participom sadašnjim glagola (dodaje se nastavak -ing). Glagoli koji izražavaju stanje (glagoli koji izriču osjećaje, emocije, mentalnu aktivnosti ili posjedovanje čega).
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I am/I'm learning | I am not learning | Am I learning? |
| Drugo lice | You are/you're learning | You are not learning | Are you learning? | |
| Treće lice | He/she/it is ili he's/she's/it's learning | He/she/it is not learning | Is he/she/it learning? | |
| Množina | Prvo lice | We are/we're learning | We are not learning | Are we learning? |
| Drugo lice | You are/you're learning | You are not learning | Are you learning? | |
| Treće lice | They are/they're learning | They are not learning | Are they learning? | |
Present perfect tense
Present perfect tense upotrebljava se za radnje koje su se nedavno dogodile, a čije vrijeme nije spomenuto, radnje koje su se netom dogodile i imaju određen utjecaj na sadašnjost ili im je rezultat vidljiv u sadašnjosti, radnje koje imaju odjek u sadašnjosti, radnje koje su se dogodile u prošlosti i još traju, radnje koje su se dogodile u prošlosti i za koje smo sigurni da su povezane sa sadašnjosti, to jest postoji velika šansa da će se ponoviti, radnje unutar nedovršena vremenskog perioda (primjerice ovog jutra koje još nije završilo). Često uz njega dolaze vremenski prilozi poput just (za radnju koja je upravo završena), lately/recently (nedavno, za nedefinirano vremensko razdoblje), since (od u vremenskom smislu ako se još uvijek događa, postoji i sl.) i drugi.[21]
Tvori se od jednostavnog sadašnjeg vremena glagola imati i participa prošlog glavnog glagola.
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I have/ I've lived | I have not/I haven't lived | Have I lived? |
| Drugo lice | You have/you've lived | You have not/you haven't lived | Have you lived? | |
| Treće lice | He/she/it has ili he's/she's/it's lived | He/she/it has not/hasn't lived | Has he/she/it lived? | |
| Množina | Prvo lice | We have/we've lived | We have not/we haven't lived | Have we lived? |
| Drugo lice | You have/you've lived | You have not/you haven't lived | Have you lived? | |
| Treće lice | They have/they've lived | They have not/they haven't lived | Have they lived? | |
Present perfect continuous tense
Present perfect continuous tense najčešće označava radnju koja je počela u prošlosti, koja traje u sadašnjosti i nastavit će se u budućnosti. Upotreba mu je gotovo pa jednaka onoj sadašnjeg svršenog vremena, ali stavlja naglasak na trajanje. Tvori se od jednostavnog sadašnjeg vremena, participa prošlog glagola biti (been) i participa sadašnjeg glavnog glagola.
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I have/ I've been living | I have not/I haven't been living | Have I been living? |
| Drugo lice | You have/you've been living | You have not/you haven't been living | Have you been living? | |
| Treće lice | He/she/it has ili he's/she's/it's been living | He/she/it has not/hasn't been living | Has he/she/it been living? | |
| Množina | Prvo lice | We have/we've been living | We have not/we haven't been living | Have we been living? |
| Drugo lice | You have/you've been living | You have not/you haven't been living | Have you been living? | |
| Treće lice | They have/they've been living | They have not/they haven't been living | Have they been living? | |
Past simple tense
Jednostavno prošlo vrijeme ili past simple tense upotrebljava se za izricanje radnji koje su točno određene i završene u prošlosti, za izricanje prošlih radnji čije vrijeme nije definirano, ali imale su definirano razdoblje trajanja i za radnje koje su se dogodile unutar tog završenog vremenskog perioda, za izricanje prošlih navika te za izricanje prošlih radnji koje su se dogodile jedna za drugom. Tvori se dodavanjem nastavka -ed na pravilne glagole (-d na one koji završavaju na -e), ali nepravilni glagoli imaju vlastite oblike, primjerice: see > saw, do > did, light > lit, give > gave, put > put...
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I lived | I didn't live | Did I live? |
| Drugo lice | You lived | You didn't live | Did you live? | |
| Treće lice | He/she/it lived | He/she/it didn't live | Did he/she/it live? | |
| Množina | Prvo lice | We lived | We didn't live | Did we live? |
| Drugo lice | You lived | You didn't live | Did you live? | |
| Treće lice | They lived | They didn't live | Did they live? | |
Oblik didn't može biti i did not kada se želi naglasiti negacija.
Glagol biti jedini ima više oblika u ovom vremenu.
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I was | I was not | Was I? |
| Drugo lice | You were | You were not | Were you? | |
| Treće lice | He/she/it was | He/she/it was not | Was he/she/it? | |
| Množina | Prvo lice | We were | We were not | Were we? |
| Drugo lice | You were | You were not | Were you? | |
| Treće lice | They were | They were not | Were they? | |
Negativni oblici mogu se skratiti, primjerice: you were not > you weren't, she was not > she wasn't. U prvom se licu jednine također može skratiti oblik: I was not > I wasn't.
Past continuous tense
Prošlo trajno vrijeme ili past continuous tense upotrebljavamo za izricanje radnje koja je trajala u prošlosti prije i nakon neke druge radnje, za izricanje radnje koja je trajala u prošlosti prije i nakon nekog vremenskog perioda ili određene točke u prošlosti, za izricanje više istodobnih radnji u prošlosti, za izricanje radnji kada je naglasak na učestalom ponavljanju u prošlosti, uz glagole kojima se izriče promjena ili rast te u opisivanju prošlih događaja kada se naglasak stavlja na trajanje. Tvori se od jednostavnog prošlog vremena glagola biti i participa prezenta glagola.[23]
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I was living | I was not living | Was I living? |
| Drugo lice | You were living | You were not living | Were you living? | |
| Treće lice | He/she/it was living | He/she/it was not living | Was he/she/it living? | |
| Množina | Prvo lice | We were living | We were not living | Were we living? |
| Drugo lice | You were living | You were not living | Were you living? | |
| Treće lice | They were living | They were not living | Were they living? | |
Glagol biti može skratiti svoju negaciju kao i u jednostavnom prošlom vremenu.
Past perfect tense
Past perfect tense rabi se za izricanje radnji koje su se dogodile i završile prije neke druge prošle radnje (druga se radnja obično izražava jednostavnim prošlim vremenom), za objašnjavanje radnje u prošlosti, to jest za izricanje radnje koja je uzrokovala koju drugu radnju, za izricanje radnje koja je počela u prošlosti i trajala do određene točke u prošlosti. Obično se upotrebljava u svršenim rečenicama s nekim drugim prošlim vremenom. Tvori se od jednostavnog prošlog vremena glagola imati (had) i participa prošlog.[23]
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I had lived | I had not lived | Had I lived? |
| Drugo lice | You had lived | You had not lived | Had you lived? | |
| Treće lice | He/she/it had lived | He/she/it had not lived | Had he/she/it lived? | |
| Množina | Prvo lice | We had lived | We had not lived | Had we lived? |
| Drugo lice | You had lived | You had not lived | Had you lived? | |
| Treće lice | They had lived | They had not lived | Had they lived? | |
Oblik had not moguće je skratiti u hadn't.
Past perfect continuous tense
Past perfect continuous tense englesko je glagolsko vrijeme koje izražava neku dužu radnju koja se dogodila prije neke druge radnje, zapravo je jako sličan prošlom svršenom vremenu, ali stavlja naglasak na trajanje radnje. Tvori se od jednostavnog prošlog vremena glagola imati (had), participa prošlog glagola biti (been) i participa sadašnjeg glavnog glagola.[23]
| Lice | Potvrdne rečenice | Niječne rečenice | Upitne rečenice | |
|---|---|---|---|---|
| Jednina | Prvo lice | I had been living | I had not been living | Had I been living? |
| Drugo lice | You had been living | You had not been living | Had you been living? | |
| Treće lice | He/she/it had been living | He/she/it had not been living | Had he/she/it been living? | |
| Množina | Prvo lice | We had been living | We had not been living | Had we been living? |
| Drugo lice | You had been living | You had not been living | Had you been living? | |
| Treće lice | They had been living | They had not been living | Had they been living? | |
Oblik had not moguće je skratiti u hadn't kao i u prošlom svršenom vremenu.
Izražavanje budućnosti
Engleski ne spreže svoje glagole za buduće vrijeme, ali ima nekoliko načina izražavanja jednostavne budućnosti koji uključuju upotrebu sadašnjih vremena i modalnih glagola poput will. Često se rabe jednostavno sadašnje vrijeme (planovi za budućnost koji su točno određeni rasporedom i sl.) i trajno sadašnje vrijeme (budući dogovori, nisu fiksirani), be going to + infinitiv (namjere koje već duže vrijeme imamo, planovi, što bi se moglo dogoditi ako postoji opravdana pretpostavka), jednostavno buduće vrijeme (za buduće događaje koje vidimo kao činjenice, vjerovanja, nadanja, ponude i obećanja za budućnost, odluke koje su donesene u trenutku govorenja, spontane odluke te za radnje i pretpostavke koje se mogu, ali ne moraju, dogoditi u budućnosti) i future perfect tense (za izražavanje radnje koja će se odviti, to jest dogoditi do određene točke u budućnosti ili za izricanje radnje koja će se dogoditi prije određene radnje u budućnosti). Postoje i jednostavno trajno buduće vrijeme te buduće svršeno trajno vrijeme.[21] Moguće je upotrebljavati i modalne glagole might i may za izražavanje radnji u koje smo manje sigurni.
Jednostavno buduće vrijeme i jednostavno trajno buduće vrijeme
Jednostavno trajno buduće vrijeme ili future simple tense pokazuje radnju koja će se događati tijekom dužeg vremena u budućnosti, za radnje koje će se događati u nekom određenom vremenu u budućnosti i za radnje o čijem izvođenju nagađamo.
Jednostavno buduće vrijeme ili future simple tense tvori se dodavanjem oblika will (također i will not za negaciju što se može skratiti u won't) ispred glagola u potvrdnim rečenicama i na početak rečenice u upitnim rečenicama, primjerice I will study, you won't eat, will he go?. Može se tvoriti i od oblika shall koji je čest u Americi.[24]
Jednostavno trajno buduće vrijeme ili future continuous tense tvori se od jednostavnog budućeg oblika glagola biti (will be) i participa prezenta glavnog glagola.
I will be eating at 4 p.m. – Jest ću u 16 sati.
Bolji bi prijevod možda bio: Ja ću biti u procesu jedenja kada bude 16 sati.
Future perfect tense i Future perfect continuous tense
Već spomenuti future perfect tense upotrebljava se za izražavanje radnje koja će se odviti, to jest dogoditi do određene točke u budućnosti ili za izricanje radnje koja će se dogoditi prije određene radnje u budućnosti.
Future perfect continuous tense također izražava radnju koja će se događati do određena trenutka u budućnosti, fokus je na trajanju.
Future perfect tense tvori se od oblika will, glagola imati (have) i participa prošlog glavnog glagola.
By the time you come back, I will have eaten. – Dok se ti vratiš, ja ću već pojesti.
Future perfect continuous tense tvori se od oblika glagola will, glagola imati (have), participa prošlog glagola biti (been) i participa sadašnjeg glavnog glagola.
By the time you come back, I will have already been studying for ten hours. – Dok se ti vratiš, ja ću već učiti deset sati.
Pravopis
Engleski za većinu riječi ima tzv. povijesni pravopis koji je uglavnom fiksiran u vrijeme izuma tiskarstva pa je zbog jezičnih promjena teško predvidjeti izgovor riječi na temelju zapisana oblika.
Vrlo se često spominje da je engleski pravopis jako kaotičan i bez jasnih pravila. Ipak, to nije nužno točno: analize su pokazale da se engleski drži pravila pisanja u čak 84 % riječi od njih 17 000 koliko ih je uzela jedna studija iz SAD-a. Samo je 3 % riječi imalo tako veliku razliku između načina pisanja i izgovora da ih je bilo potrebno naučiti napamet. Često se zna spomenuti da su tri četvrtine engleskoga pravopisa pravilne. Pravopis se čini kaotičnim jer je većina najčešćih riječi ujedno i jako nepravilna.[25]
Unatoč svim problemima, razvoj engleskoga pravopisa može se pratiti tijekom povijesti i tako se mogu utvrditi razlozi nepravilnosti. Kao najvažniji uzroci spominju se veliki pomak samoglasnika, nedostatak formalne organizacije koja bi upravljala pravopisom i posuđivanje iz stranih jezika.[26] Može se reći da engleski ima više pravopisnih sustava s obzirom na to iz kojega jezika riječ dolazi: anglosaski, skandinavski, francuski (dva dijalekta – normandijski i pariški), latinski i grčki. Riječi također ulaze u engleski iz raznih jezika svijeta.[25]
Povijest
Engleski je, poput mnogih drugih jezika Europe, prihvatio latinično pismo i prilagodio ga svojim potrebama. Moderna engleska abeceda ima 26 slova.
Kada je latinska abeceda primijenjena na staroengleski, nekoliko je glasova posuđeno iz runskoga pisma zvana Furthark jer latinica nije imala dovoljno slova da označi sve staroengleske glasove. Iako je još bilo više glasova nego slova kojima bi se mogli zapisati, staroengleski je imao poprilično dobar pravopis.
Povijesni događaji koji su uslijedili uništili su ovaj sustav: normanska osvajanja Britanije dovela su francuske pisare koji su upotrebljavali vlastita pravila u engleskome (tako su englesko ⟨cw⟩ zamijenili svojim ⟨qu⟩ i od cwen napravili modernu queen). Kada je tiskarski stroj došao iz kontinentalne Europe, flamanski su tiskari uveli svoja pravila: skup ⟨gh⟩ upotrebljavali su za glas /g/ (staroengleski gast, flamanski gheest, moderni engleski ghost).[25]
Učenjaci 16. stoljeća u engleske su riječi nastojali ubaciti slova kako bi bolje pokazivali svoje latinske i grčke korijene. Tako je riječ doubt dobila svoje ⟨b⟩ koje se ne izgovara jer dolazi od latinskoga dubitum iako je u engleski posuđena iz starofrancuskoga u kojem se također nije izgovaralo ni pisalo slovo ⟨b⟩. Ponekad se znala dogoditi i pogreška: staroengleska riječ īeġland ('otok') dala je srednjoenglesku riječ iland, ali riječ je izgledala neobično slično riječi isle (iz francuskoga s istim značenjem) u kojoj se nalazi etimološko ⟨s⟩ koje se ne izgovara. Analoški je iland postala moderna riječ island.
Engleski jezik nema instituciju koja nadgleda jezik poput Francuske akademije (Académie Française). U početku su ljudi upotrebljavali svoje vlastite pravopise koji su se međusobno razlikovali. Pravopis koji će tko upotrijebiti ovisio je o edukaciji, ali i o stupnju formalnosti teksta koji je pisac pisao. Henrik V. pisao je gotovo pa sva svoja pisma na engleskome, a sve standardiziraniji način pisanja širio se engleskom administracijom. Ovaj način pisanja kopirali su pisari diljem zemlje. Uvođenje tiskarstva 1476. godine također je pomoglo standardizaciji pisma.
Veliku odmaku između pisane i govorene riječi pridonijela je i serija glasovnih promjena imena veliki pomak samoglasnika.
Može se reći da je moderni engleski pravopis rezultat spora konsenzusa između tiskara i leksikografa kojem su pripomogli učitelji, autori početnica za opismenjivanje i pisci. U drugoj polovici 18. stoljeća Dictionary of the English Language (1755.) Samuela Johnsona postao je uzor pismenu dijelu društva i pomogao prihvaćanju standarda. Do kraja 19. stoljeća tiskari, rječnici i pisci bili su gotovo poptuno jednoglasni po pitanju pravopisa engleskoga.
Ipak, taj konsenzus nikada nije u potpunosti formaliziran pa se i dan-danas mogu naći neke riječi koje se mogu pisati na više načina: poznati su primjeri britanskoga engleskog gaol/jail, despatch/dispatch, advisor/adviser i enquire/inquire te završetci -ise/-ize kao u organise/organize. Još je jedno područje u kojem se ovo može primijetiti uvođenje stranih riječi: riječi koje potječu iz jezika koji ne rabe latinicu mogu se pisati na više načina: tako se ruski царь može pisati kao czar, tsar ili tzar. Jogurt, posuđen iz turskoga, može biti yogurt, yoghurt ili pak yoghourt.[25]
Učenje pravopisa u djece
Djeca kojima je engleski materinski jezik učeći prolaze istim fazama učenja kao i druga djeca: u početku nastoje oponašati slova u svojem crtanju: razumiju da pisanje nije isto što i crtanje, ali još ne znaju da predstavlja govor. Tada slijedi vrijeme kada dijete nauči slova i shvati da služi zapisivanju govora čineći mnoge pogreške u pisanju jer se u njemu vodi izgovorom. Uskoro nauči kako se određene riječi pišu. Te riječi znaju napisati jer su ih prije vidjeli, ali ubrzo će podsvjesno iz tih riječi izvući uzorke koje će kasnije slijediti u pisanju. S vremenom će naučiti sva pravila engleskoga pravopisa.[27][28]
Rebecca Treiman i Marie Cassar smatraju da djeca u ranim fazama ne ovise samo o izgovoru, nego i o morfološkim pravilima koja već poznaju i o nekim pravilima koja su već primijetila, primjerice da se slovo ⟨a⟩ rijetko pojavljuje udvostručeno, ali ⟨e⟩ puno češće. Stoga postoji manja šansa da će dijete pogriješiti i napisati ⟨aa⟩ gdje ne treba, nego ⟨ee⟩.[27]
Povezani članci
Izvori
- ↑ Ethnologue (16th)
- ↑ Ethnologue (15th)
- ↑ The Cambridge history of the English language. Richard M. Hogg, N. F. Blake, Roger Lass, Suzanne Romaine, R. W. Burchfield, John Algeo. Cambridge University Press. Cambridge. 1992–2001. ISBN 0-521-26474-X. OCLC 23356833CS1 održavanje: format datuma (link) CS1 održavanje: others (link)
- ↑ Harbert, Wayne. 2007. The Germanic languages. Cambridge University Press. Cambridge. ISBN 978-0-511-26991-2. OCLC 252534420
- ↑ Thomason, Sarah Grey. 1988. Language contact, creolization, and genetic linguistics. Terrence Kaufman. Berkeley. ISBN 978-0-520-91279-3. OCLC 47011586
- ↑ Encyclopedia of language & linguistics. E. K. Brown, Anne Anderson. Elsevier. Boston. 2006. ISBN 0-08-044299-4. OCLC 61441874CS1 održavanje: others (link)
- ↑ a b c König, Ekkehard; van der Auwera, Johan. 2002. The Germanic Languages. str. 532–562. ISBN 9780415280792
- ↑ Carr, Philip; Honeybone, Patrick. 2007. "English phonology and linguistic theory: an introduction to issues, and to 'Issues in English Phonology'". Language Sciences. str. 117–153
- ↑ Bermúdez-Otero, Ricardo; McMahon, April. 2006. "Chapter 17: English phonology and morphology". Oxford: Blackwell. ISBN 978-1-4051-6425-2
- ↑ Collins, Beverley; Mees, Inger M. The Phonetics of English and Dutch (5th ed.). Brill. Leiden. ISBN 9004103406
- ↑ Wells, John C. (8 February 2001). "IPA transcription systems for English". University College London.
- ↑ Wells, John. Accents of English. ISBN 0-521-28540-2
- ↑ Handbook of the International Phonetic Association: A guide to the use of the International Phonetic Alphabet. Cambridge. str. 42. ISBN 978-0-521-65236-0
- ↑ a b Plural Nouns: Rules and Examples. Plural Nouns: Rules and Examples | Grammarly (engleski). 6. siječnja 2017. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ Plurals of English nouns taken from L... | Lexico.com. Lexico Dictionaries | English (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2022. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ Carter, Ronald. 2016. English grammar today : an a-z of spoken and written grammar intermediate B1/B2 [including workbook]. Michael McCarthy, Geraldine Mark, Anne O'Keeffe. Cambridge. ISBN 978-1-316-61739-7. OCLC 1226412733
- ↑ a b Huddleston, Rodney D. 2002. The Cambridge Grammar of the English Language. Geoffrey K. Pullum. Cambridge University Press. Cambridge, UK. ISBN 0-521-43146-8. OCLC 46641801
- ↑ Superlatives. www.perfect-english-grammar.com (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ Singular “they” (engleski). Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ “A”, “an” or “the”? Naučite članove na engleskom jeziku • Inicijativa. Inicijativa. 11. lipnja 2020. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ a b c OSNOVNA GRAMATIKA ENGLESKOG JEZIKA I. webcache.googleusercontent.com. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ online, Gramatika engleskog jezika-Engleska gramatika. Present simple - Engleski jezik - Gramatika. Gramatika engleskog jezika - Engleska gramatika online. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ a b c Glagolska Vremena Engleskog Jezika. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ "Shall" Or "Will"? | Lexico.com. Lexico Dictionaries | English (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2022. Pristupljeno 14. siječnja 2022.
- ↑ a b c d Upward, Christopher; Davidson, George. 2011. The History of English Spelling. A John Wiley & Sons, Ltd. ISBN 978-1-4051-9024-4
- ↑ Why English Spelling Is Such a Mess. The Glossika Blog (engleski). 15. lipnja 2022. Pristupljeno 6. listopada 2022.
- ↑ a b Treiman, Rebecca; Cassar, Marie. Spelling Acquisition in English
- ↑ Templeton, Shane. 1991. Teaching and Learning the English Spelling System: Reconceptualizing Method and Purpose. The Elementary School Journal. 92.