Stanična jezgra
| Stanične strukture |
|
| Plazmatska membrana |
| Jezgra |
| Jezgrica |
| Mitohondrij |
| Kloroplast |
| Endoplazmatski retikulum |
| Golgijev aparat |
| Lizosom |
| Peroksisom |
| Vakuole |
| Ribosomi |
| Citosol |
| Citoskelet |
| Stanična stijenka |
Stanična jezgra nosi staničnu genetsku uputu koja određuje razvoj organizma. Okružena je dvjema membranama (jezgrinom ovojnicom), sastavljena od bjelančevina i dvaju slojeva lipida. Ona sadrži brojne rupice (jezgrine pore), koje propuštaju određene tvari iz jezgre i u jezgru. Jezgra sadrži jezgricu u kojoj se formiraju dijelovi ribosoma koji odvojeno izlaze u citoplazmu gdje se spajaju u ribosom.
Prvi ju je opisao Robert Brown 1831. godine.[1] U jezgri se nalazi mala organela, jezgrica koja diktira sintezu molekule RNK. Uloga: u sebi nosi genski materijal iz kojeg dolaze upute za sve životne aktivnosti stanice, u njoj je smještena molekula DNK koja je povezana proteinima i smještena u nukleoplazmu, unutarnji prostor jezgre.
Sljedeće strukture čine staničnu jezgru:[2]
Uloga stanične jezgre je:[3]
- genska informacija u DNK
- reduplikacija (odvostručenje) DNK
- transkripcija (prepisivanje) DNK
- RNK-obrada ("RNA splicing")
- dioba (mitoza, mejoza)
- izgradnja ribosomskih podjedinica
- ↑ Dujmović, Ivana. Stanica - temeljna jedinica života Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. studenoga 2014. (Wayback Machine)
- ↑ Krsnik-Rasol, M. Praktikum iz biologije stanice Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. veljače 2015. (Wayback Machine), Biološki odsjek PMF-a Zagreb
- ↑ Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2017. (Wayback Machine) Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 3 (pristupljeno 24. ožujka 2017.)
- Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2017. (Wayback Machine) Jezgra i organizacija nasljedne tvari, Unutarnja organizacija jezgre, slajd 6-7
