Primijenjena nauka
Primijenjena nauka je korištenje naučne metode i znanja stečenog zaključcima iz metode za postizanje praktičnih ciljeva. Uključuje širok spektar disciplina kao što su inženjerstvo i medicina. Primijenjena nauka je često u kontrastu sa osnovnom naukom, koja je fokusirana na unapređenje naučnih teorija i zakona koji objašnjavaju i predviđaju prirodne ili druge pojave.[1]
Primijenjena nauka može primijeniti i formalnu nauku, kao što su statistika i teorija vjerovatnoće, kao u epidemiologiji. Genetska epidemiologija je primijenjena nauka koja primjenjuje i biološke i statističke metode. Primijenjena nauka može primijeniti i društvene nauke, kao što je primjena psihologije u primijenjenoj psihologiji, kriminologiji i pravu.
Inženjerske oblasti obuhvataju termodinamiku, prenos toplote, mehaniku fluida, statiku, dinamiku, mehaniku materijala, kinematiku, elektromagnetizam, nauku o materijalima, nauke o zemlji, inženjersku fiziku. Ove oblasti su također u okviru osnovnih nauka.
Medicinske nauke, na primjer medicinska mikrobiologija, farmaceutska istraživanja i klinička virologija, su primijenjene nauke koje primjenjuju biologiju i hemiju u medicini. Farmaceutski razvoj bi bio u domenu inženjeringa.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Bunge, M. (1974), "Technology as Applied Science", Contributions to a Philosophy of Technology: Studies in the Structure of Thinking in the Technological Sciences (jezik: engleski), Dordrecht: Springer Netherlands, str. 19–39, ISBN 978-94-010-2182-1, pristupljeno 7. 2. 2023
