Idi na sadržaj

The Legend of Zelda

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
The Legend of Zelda
Razvijač(i)Nintendo EAD (1986–2013)

Capcom (2002–2004)
Grezzo (2011–2019)

Nintendo EPD (2015–danas)
Izdavač(i)Nintendo
Producent(i)Eiji Aonuma
Kompozitor(i)Koji Kondo
PlatformaNintendo Entertainment System

Super Nintendo Entertainment System
Game Boy
Nintendo 64
Game Boy Color
Game Boy Advance
GameCube
Wii
Nintendo DS
Nintendo 3DS
Wii U

Nintendo Switch
Datum(i) objaveThe Legend of Zelda
21. februara 1986
The Legend of Zelda: Skyward Sword HD
16. jul 2021
ŽanrAkcija-avantura
Režim(i)RPG

Legenda o Zeldi je akciono-avanturistička franšiza koju su kreirali japanski dizajneri igara Shigeru Miyamoto i Takashi Tezuka. Prvenstveno ga je razvio i izdao Nintendo, iako su neke prenosive verzije i ponovna izdanja prebačena na Capcom, Vanpool i Grezzo. Igra uključuje akciono-avanturističke i elemente akcionih RPG igara.

Serija se usredsređuje na različite inkarnacije Linka, hrabrog mladića hilijanske rase nalik vilenjacima; i princeze Zelde, magične princeze koja je reinkarnacija boginje Hylije; dok se bore da spasu magičnu zemlju Hyrule od Ganona, zlog gospodara rata koji je postao kralj demona, glavnog antagonista serije. Ganon želi da iskoristi Triforce, svetu relikviju koju su ostavile tri boginje koje su stvorile Hyrule, da prepravi svijet svojom mračnom slikom. Kada se sakupe, snaga Triforce može ispuniti svaku želju koju korisnik želi; međutim, ako neko sa srcem koje ne posjeduje ravnotežu tri vrline Moći, Hrabrosti i Mudrosti pokuša da dotakne Triforce, on će se podijeliti u tri trougla i povezati se sa tri osobe čija srca utjelovljuju traženu vrlinu.

Iako se njihove ličnosti i pozadina razlikuju od igre do igre, inkarnacije Linka i Zelde često imaju mnogo zajedničkih osobina; kao na primjer, to što je Link ljevak i obučen u zeleno, a Zelda povezana s mudrošću, svjetlom i proročanstvom. Dok sukob sa Ganonom služi kao oslonac serije, neke igre imaju druga podešavanja i antagoniste, pri čemu Link putuje ili biva poslan u ove druge zemlje kada im je to potrebno.

Otkako je originalna Legenda o Zeldi objavljena 1986. godine, serija se proširila na 19 unosa na svim glavnim Nintendo konzolama, kao i niz spin-off-a. Američka animirana TV serija zasnovana na igrama emitovanim 1989. i individualnim adaptacijama manga koje je naručio Nintendo, proizvode se u Japanu od 1997. Legenda o Zeldi je jedna od najuspešnijih Nintendovih franšiza; nekoliko njegovih unosa se smatra među najvećim video igrama svih vremena.

Način igre

[uredi | uredi izvor]
Rupees, izmišljena valuta u seriji
Rupees, izmišljena valuta u seriji

Legenda o Zeldi igre sadrže mješavinu zagonetki, akcije, avanturističkog/ratnog igranja i istraživanja. Ovi elementi su ostali konstantni tokom cijele serije, ali sa poboljšanjima i dodacima u svakoj novoj igri. Kasnije igre u seriji također uključuju 'nevidljivi način igre' ili stealth gameplay, gdje igrač mora izbjegavati neprijatelje dok prolazi kroz nivo, kao i trkačke elemente. Iako se igre mogu pobijediti uz minimalnu količinu istraživanja i sporednih zadataka, igrač je često nagrađen korisnim predmetima ili povećanim sposobnostima za rješavanje zagonetki ili istraživanje skrivenih područja. Neki predmeti su konzistentni i pojavljuju se mnogo puta u seriji (kao što su bombe i cvijetne bombe, koje se mogu koristiti kao oružje, ali i za otvaranje blokiranih ili skrivenih vrata; bumeranzi, koji mogu ubiti ili paralizirati neprijatelje; ključeve zaključanih vrata; čarobne mačeve, štitove i luk i strijele), dok su drugi jedinstveni za jednu igru. Iako igre sadrže elemente igranja uloga (Zelda II: The Adventure of Link je jedina koja uključuje sistem iskustva), one naglašavaju jednostavnu borbu u stilu hack-and-slash nad strateškom, poteznom ili aktivnom vremenskom borbom serije poput Final Fantasy. Elementi igranja uloga u igrici, međutim, doveli su do mnogo debata oko toga da li Zelda igre treba klasifikovati kao akcione igre uloga, žanr na koji je serija imala snažan uticaj.[1] Sam Miyamoto se nije slagao sa oznakom RPG, ali je Zeldu klasifikovao kao "avanturističku igru u realnom vremenu"; rekao je da ga "ne zanimaju sistemi u kojima o svemu u igri odlučuju statistika i brojevi", ali ono što mi je "važno je da sačuvam što više tog "živog" osjećaja" za koji je rekao da "akcione igre bolje odgovaraju u prenošenju" igračima.[2]

Svaka igra u glavnoj Zelda seriji sastojala se od tri glavna područja: nadzemnog svijeta koji povezuje sve druge oblasti, u kojem je kretanje višesmjerno, omogućavajući igraču određeni stepen slobode djelovanja; područja interakcije s drugim likovima (samo pećine ili skrivene sobe u prvoj igri, ali se šire na čitave gradove u sljedećim igrama) u kojima igrač dobiva posebne predmete ili savjete, može kupiti opremu ili završiti sporedne zadatke; i tamnice, područja labirinta rasporeda, obično pod zemljom, koja se sastoji od širokog spektra teških neprijatelja, bosseva i predmeta. Svaka tamnica obično ima jedan glavni predmet unutra, koji može biti od suštinskog značaja za rješavanje mnogih zagonetki unutar te tamnice i često igra ključnu ulogu u pobjedi nad bossom te tamnice, kao i u napredovanju kroz igru. U skoro svakoj Zelda igri, navigacija kroz tamnicu je potpomognuta lociranjem mape koja otkriva njen izgled i magičnog kompasa, koji otkriva lokaciju značajnih i manjih predmeta kao što su ključevi i oprema. U kasnijim igrama, tamnica uključuje poseban "veliki ključ" koji će otključati vrata za borbu protiv glavnog neprijatelja tamnice i otvoriti škrinju sa predmetima.

Inspiracija

[uredi | uredi izvor]
Shigeru Miyamoto, kreator serije, inspiriran je obroncima, šumama i pećinama koje okružuju njegov dom iz djetinjstva u Sonobeu, Japan

Legenda o Zeldi je uglavnom inspirisana "lutanjem" Shigerua Miyamota kao dječaka po obroncima, šumama i pećinama koje okružuju njegov dom iz djetinjstva u Sonobeu u Japanu, gdje se upustio u šume sa osamljenim jezerima, pećinama i ruralnim selima. Prema Miyamotu, jedno od njegovih najupečatljivijih iskustava bilo je otkriće ulaza u pećinu usred šume.[3] Nakon nekog oklevanja, sa strahom je ušao u pećinu i istražio njene dubine uz pomoć fenjera. Miyamoto je osmislio stvaranje Zelda igara kao pokušaj da se oživi "minijaturna bašta" s kojom bi se igrači mogli igrati u svakoj igrici serije.[4]

Priču i okruženje razvio je Takashi Tezuka. Nastojeći da stvori bajkovitu avanturističku igru, Tezuka je crpio inspiraciju iz fantazija kao što je Gospodar prstenova, J. R. R. Tolkiena.[5] Prema Keiji Teruiju, koji je napisao pozadinu u priručniku za prvu igru, lokacija pod nazivom Planina smrti je u početku bila radni naslov za legendu o Triforceu koja je napisana inspirisanim bitkama srednjovjekovne Evrope.[6] Majstorski mač je predstavljen kao Excalibur u francuskoj verziji A Link to the Past, koja potiče iz legende o kralju Arturu u velškoj kolekciji Mabinogion.[7] Keltska mitologija je takođe inspirisala ime Linkovog konja, Epona, zasnovano na keltskoj boginji plodnosti.[8]

Čuvši za američkog romanopisca i slikarku Zeldu Fitzgerald, Miyamoto je mislio da to ime zvuči "prijatno i značajno".[9] Odajući počast, odlučio je da princezu nazove po njoj i nazvao je Legenda o Zeldi. Link i vila su inspirisani Petar Panom i Zvončicom.[10][11] Kada je serijal napravio prelazak na 3D, borbeni sistem Ocarine of Time bio je zasnovan na chanbara (samurajskom) stilu japanske borbe mačevima.[12]

Audio

[uredi | uredi izvor]
Koji Kondo, originalni kompozitor serije

Igre iz serije Legenda o Zeldi sadrže široko rasprostranjene muzičke instrumente, posebno u muzičkim zagonetkama.[13] Često instrumenti pokreću događaje u igri: na primjer, snimač ili rekorder u Legenda o Zeldi može otkriti tajna područja, kao i iskriviti vezu do ulaza u tamnicu. Ovo 'savijanje' muzike je takođe korišćeno u A Link to the Past i Link's Awakening. U Ocarina of Time, sviranje instrumenata je ključni dio igre, pri čemu igrač treba da svira instrument koristeći kontroler igre da bi uspio.[14] Ocarina of Time je "[jedan od] prvih savremenih neplešućih naslova koji uključuju stvaranje muzike kao dio igre",[15] koristeći muziku kao heuristički uređaj i zahtijevajući od igrača da koristi pjesme kako bi napredovao u igri[16]–mehanika igre koja je takođe prisutna u Majorinoj Maski.[17]

The Legend of Zelda Theme je muzičko djelo koje se ponavlja za prvu igru franšize. Kompozitor i tonski direktor serije, Koji Kondo, u početku je planirao da koristi Boléro Mauricea Ravela kao naslovnu temu igre, ali je bio primoran da je promijeni kada je saznao, kasno u razvojnom ciklusu igre, da autorska prava za orkestarsko djelo još nije isteklo. Kao rezultat toga, Kondo je napisao novi aranžman teme u roku od jednog dana.[18] Zelda Theme je na vrhu ScrewAttackove liste Top Ten Videogame Themes ikada.[19]

Sve do Breath of the Wild, serija Legenda o Zeldi je izbjegavala korištenje glasovne glume u govornim ulogama, oslanjajući se umjesto toga na pisani dijalog. Producent serije, Eiji Aonuma je ranije izjavio da bi, budući da je Link potpuno nijem, „bilo odbojno“ da drugi likovi govore dok Link šuti.[20] Umjesto tematske muzike za različite lokacije, Breath of the Wild pušta prirodni ambijent oko igrača kao glavne zvukove, pored minimalističke klavirske muzike.[21]

Zaplet

[uredi | uredi izvor]
Mapa Hyrulea, kako se vidi u Ocarina of Time (legenda na francuskom)

Legenda o Zeldi se pretežno odvija u srednjovjekovnom svijetu fantazije inspirisanom Zapadnom Evropom pod nazivom Hyrule,[22] koji je razvio duboku istoriju i široku geografiju tokom brojnih izdanja serije. Veliki dio pozadine stvaranja Hyrulea otkriven je u igrama A Link to the Past, Ocarina of Time, The Wind Waker, Twilight Princess, Skyward Sword i A Link Between Worlds. Glavni stanovnici Hyrulea su šiljasti humanoidi nalik vilenjacima zvani Hylians, uključujući i lika igrača, Linka, kao i istoimenu princezu, Zeldu.

Izmišljeni univerzum uspostavljen Zelda igrama su otvorena vrata svim avanturama. Neke igre se odvijaju u različitim zemljama sa svojim pozadinskim pričama. Hytopia je povezano kraljevstvo,[23] Labrynna i Holodrum su različite zemlje odvojene od Kraljevstva Hyrule. Termina i Lorule služe kao paralelni svjetovi, a Koholint je ostrvo daleko od Hyrulea koje izgleda kao dio sna.[24]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Barton, Matt (22. 2. 2008). Dungeons and Desktops: The History of Computer Role-Playing Games (jezik: engleski). Taylor & Francis. ISBN 978-1-56881-411-7.
  2. ^ SoftBank. The Super Famicom 1992 No. 22 HQ.
  3. ^ "Q&A: Shigeru Miyamoto On The Origins Of Nintendo's Famous Characters : All Tech Considered : NPR". web.archive.org. 19. 6. 2015. Arhivirano s originala 19. 6. 2015. Pristupljeno 13. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  4. ^ "GameSpot - /gamespot/features/video/hist_zelda/index.html". web.archive.org. 31. 8. 2011. Arhivirano s originala 31. 8. 2011. Pristupljeno 13. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  5. ^ "Miyamoto Shrine: Shigeru Miyamoto's Home on The Web". web.archive.org. 7. 9. 2006. Arhivirano s originala 7. 9. 2006. Pristupljeno 13. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  6. ^ "Keiji Terai's comment corner". web.archive.org. 25. 9. 2004. Arhivirano s originala 25. 9. 2004. Pristupljeno 13. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  7. ^ "Mabinogion". www.mabinogion.info. Pristupljeno 13. 2. 2023.
  8. ^ "Iwata Asks: The Legend of Zelda: Ocarina of Time 3D". Nintendo of Europe GmbH (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2023.
  9. ^ "Amazon.com Message". web.archive.org. 20. 12. 2007. Arhivirano s originala 20. 12. 2007. Pristupljeno 13. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  10. ^ Life, Nintendo (5. 11. 2012). "The Legend of Zelda's Link Was Inspired By Walt Disney's Peter Pan". Nintendo Life (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2023.
  11. ^ Brian (3. 11. 2012). "Link design inspired by Peter Pan, name explained". Nintendo Everything (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 2. 2023.
  12. ^ "Iwata Asks". web.archive.org. 25. 7. 2015. Arhivirano s originala 25. 7. 2015. Pristupljeno 13. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  13. ^ "Levels of Sound: On the Principles of Interactivity in Music Video Games" (PDF). Institute of Design and Assessment of Technology, Vienna University of Technology. Arhivirano s originala (PDF), 5. 12. 2022. Pristupljeno 14. 2. 2023.
  14. ^ "BBC News | ENTERTAINMENT | Review: Legend of Zelda". news.bbc.co.uk. Pristupljeno 14. 2. 2023.
  15. ^ "GameSpot Presents: A Brief Timeline of Video Game Music". web.archive.org. 18. 10. 2007. Arhivirano s originala 18. 10. 2007. Pristupljeno 14. 2. 2023.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  16. ^ "Game Studies - Play Along - An Approach to Videogame Music". www.gamestudies.org. Pristupljeno 14. 2. 2023.
  17. ^ III, Fran Mirabella (26. 10. 2000). "Legend of Zelda: Majora's Mask". IGN (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 2. 2023.
  18. ^ "Zelda Exposed from 1UP.com". web.archive.org. 16. 10. 2015. Arhivirano s originala, 16. 10. 2015. Pristupljeno 14. 2. 2023.
  19. ^ "GameTrailers - YouTube". www.youtube.com. Pristupljeno 14. 2. 2023.
  20. ^ published, Mark_Raby (14. 8. 2010). "Zelda producer says Link may never talk". gamesradar (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 2. 2023.
  21. ^ "Breath of the Wild's Soundtrack Makes Heavy Use of Piano and Environmental Sounds". web.archive.org. 8. 10. 2016. Arhivirano s originala, 8. 10. 2016. Pristupljeno 14. 2. 2023.
  22. ^ "Iwata Asks: The Legend of Zelda: Ocarina of Time 3D". Nintendo of Europe GmbH (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 2. 2023.
  23. ^ "Nintendo 3DS & Nintendo 2DS on Facebook | Ghostarchive". ghostarchive.org. Pristupljeno 14. 2. 2023.
  24. ^ "Zelda Universe". web.archive.org. 26. 3. 2009. Arhivirano s originala, 26. 3. 2009. Pristupljeno 14. 2. 2023.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/The_Legend_of_Zelda"