Idi na sadržaj

Tjemeni moždani režanj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tjemeni režanj
Lobus parietalis
Animacija lijeve moždane hemisfere (tjemeni režanj je crvene boje)
Bočna površina moždane hemisfere (tjemeni režanj je narandžast)
Detalji
DioMozak
DijeloviMoždana kora
ArterijaZadnja moždana arterija
Srednja moždana arterija
VenaGornji sagitalni sinus
Identifikatori
MeSHD010296
NeuroNames95
NeuroLex IDbirnlex_1148
TA98A14.1.09.123
TA25467
FMA61826
Anatomska terminologija

Tjemeni režanj, poznat pod uobičajenom tuđicom parijetalni režanj je jedan od četiri glavna dijela kore velikog mozga sisara. Smješten je iznad potiljačnog, a iza čeonog (frontalnog) režnja i centralne brazde. Ime mu dolazi od disproporcionalne tjemene kosti, koja je nazvana po latinskoj riječi paries- (= "zid").[1][2][3][4][5]

Ovaj režanj integrira senzorne informacije između različitih senzornih modaliteta, uključujući i prostorni smisao i navigaciju (propriocepcija), glavnih senzorno-receptivnih područja čula dodira (mehanorecepcije) u postcentralnoj (senzornoj) vijugi koja je upravo iza centralne brazde u postcentralnoj vijugi,[6] i dorzalno od vidnog sistema. Glavni senzorne ulaze iz kože (dodir, temperatura i bol ), kroz relej talamusa na parijetalni režanj.

Nekoliko područja parijetalnog režnja su važni u obrada jezika u mozgu. Somatosenzorni korteks može se ilustrorati kao iskrivljena figura – u homunculusu (lat. = mali čovjek ), u kojem su centri za pojedine dijelove tijela raspoređeni u skladu sa njihovim tjelesnim rasporedom. Vršni i donji dio tjemenog režnja su odgovorni za primarna područja tijela ili prostornu svijest. Oštećenja obično u pravom gornjm ili donjem dijelu parijetalnog režnja dovode do hemineglekta.[7][8]

Struktura

[uredi | uredi izvor]

Tjemeni režanj je definiran putem tri anatomske granice:

Odmah nakon zadnjeg centralne brazde, a iznad prednjeg dijela parijetalnog režnja, je postcentralna vijuga (Brodmannovo područje 3), primarni somatosenzornog područja kore. Ovaj zadnji parijetalni korteks i postcentral sulkusa razdvaja postcentralna razda.

Zadnji parijetalni korteks može se podijeliti u nadređeni parijetalni lobus (Brodmannova područja 5 + 7) i donji parijetalni lobusa (39 + 40), odvojeni intraparijetalnom brazdom (IPS). Ta unutartjemena brazda i susjedne vijuge su bitne u kontroli ekstremiteta i pokreta očiju, a zasnovano na citoarhitekturnim i funkcijskim razlikama dalje je podijeljen na medijalna (MIP), lateralna (LIP), ventralna (VIP), i prednja (AIP) područja.

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Moždane funkcije tjemnog režnja su:

Tjemeni režanj ima važnu ulogu u integraciji senzornih informacija iz različitih dijelova tijela, poznavanju brojeva i njihovih odnosa, i u manipulaciji objektima. Njegova funkcija uključuje i obradu informacija koje se odnose na čulo dodira. Dijelovi parijetalnog režnja su uključeni s vizuelnoprostorne obrade. Iako multisenzoran u prirodi, zadnji parijetalni korteks se često naziva vidnim, odnosno kao dorzalni dio vida (za razliku od ventralne potok u sljepoočnom režnju). Ovaj dorzalni tumači "u kojem" toku (kao u prostornom vidu) i "kako" tok (kao viđenju za akciju) stražnji parijetalni korteks (PPC) prima somatosenzorne i / ili vizualne ulaze, koje onda, kroz motorne signale, kontrolira kretanje ruku, šaka, kao i pokrete očiju.[9] and in the manipulation of objects. Its function also includes processing information relating to the sense of touch.[10][11][12][13]

Različite studije 1990-ih godina otkrile su da različite regije zadnjeg parijetalnog korteks u makak majmuna predstavljaju različite dijelove prostora.

  • Bočno intraparijetalno područje (LIP) sadrži mapu neurona (retinotoptički-kodirani kada oči su oči fiksne) predstavlja značajnu prostornu lokacija, sa usmjerenjem na ove prostorne lokacije. Može se koristiti u okulomotornom sistemu za ciljanje pokreta oka, kada je to prikladno.[14][15][16][17]

[18][19][20]

  • Ventralno intraparijetalno područje (VIP) prima ulaz brojnih čula (vid, somatosenzorna, slušna iz vestibularnog sistema. Neuroni sa taktilnih i vidnih receptivnih polja predstavljaju prostor u centralnom referentnom okviru, ali možda i za centriranje očnih koordinata.[21]). Neurons with tactile receptive fields represent space in a head-centered reference frame.[21][22] but possibly also with eye-centered coordinates[21]
  • Prednje intraparijetalno područje (AIP) sadrži neurone koji su odgovarni za oblikovanje, veličinu i orijentaciju i shvatanje objekata, kao i za manipulaciju rukama, kako bi pogledali u određenom smjeru. AIR ima neurone koji su odgovorni za hvatanje i manipulaciju objektima kroz motorne i vizuelni ulaze. AIR i ventralno premotorno područje djeluju zajedno, a odgovorni su za vizuomotorne transformacije u akcijama ruku.[23]

[24][24] and remembered stimuli.[25]

Novije studije su pokazale da ljudi imaju slične funkcijske regije u i oko intraparijetalne brazde i parijeto-okcipitalnog spoja. Ljudsko "polja parijetalnog oka" i "parijetalna domašajna regija", su jednaka homolognim regijama u mozgu majmuna, a čini se da se organizuje u koordinatama centriranje pogleda, tako da su njihovi ciljrvi transakcije s povezanim aktivnostima je "remapiranja" kada se oči pokreću.[26][27] I lijevi i desni parijetalni sistem igrati odlučujuću ulogu u samotranscendenciji, osobinama ličnosti i predispozicijama za duhovnost.[28]

Klinički značaj

[uredi | uredi izvor]

Ozljede tjemenog režnaj su okarakterizirane mnogim promjenama, kako slijedi:

  • Jednostrani parijetalni režanj:
    • Kontralateralni gubitak čula mirisa;
    • Stereognozija – nemogućnost da se dodirom utvrdi 3D oblik;
    • Grafestezija – nemogućnost da se čitataju brojeve ili slova pomoću ruku, sa zatvorenim očima;
    • Kontralateralna donja kvadrantanopija;
    • Asimetrija optokinetičkog nistagmusa (OKN);
    • Senzorski napadi;
    • Fenomen gašenja (kontralateralni)
  • Dominantna hemisfera:
    • Difazija / Afazija;
    • Diskalkulija;
    • Disleksija – opći naziv za poremećaje koji mogu uključivati teškoće u učenju, čitanju i interpretaciji riječi, slova i drugih simbola;
    • Apraksija – nesposobnost za obavljanje složenih pokreta u normalnim motornim, senzornim i malo-moždanim funkcijama;
    • Agnozija (taktilna agnosija) – nesposobnost prepoznvanja ili zazlikovanja;
    • Gerstmannov sindrom – okarakteriziran disfunkcijama kao što su akalkulija, agrafija, praćenje prstom doprinosa anomije i teškoće u diferencijaciji desne i lijeve strane.
  • Nedominantna hemisfera:
    • Prostorna dezorijentacija;
    • Građevinska apraksija;
    • Toaletna apraksija;
    • Anozognozija - stanje u kojem invalidna osobe ne znaju za postojanje svog invaliditeta.

Oštećenja na desnoj hemisferi ovog režnja dovode do gubitka slika, vizualizacije prostornih odnosa i zanemarivanja lijeve strane prostora i tijela. Čak i crteži mogu se zanemariti na lijevoj strani. Oštećenja na levoj hemisferi tjemenog režnja će dovesti do problema u matematici, dugom čitanju, pisanju i razumijevanju simbola. Parijetalni asocirani korteks omogućava nekima da čitaju, pišu i rešavaju matematičke probleme. Senzorni inputa desne strane tijela idu na lijevu stranu mozga i obrnuto.

Sindrom poluprostornog zanemarivanja se obično povezuje sa velikim deficitima pažnje nedominantne hemisfere. Optička ataksija je povezana s teškoćama u uočavanju objekta u vidnom polju, nasuprot strani parijetalnog oštećenja. Neki aspekti optičkih ataksija su objašnjavani u smislu gor opisane funkcijske organizacije.

Apraksija je poremećaj kontrole motorike, koji ne mora biti ukazivati ni na "osnovni" gubitak motornih aktivnosti, niti na opća kognitivna oštećenja. Koncept apraksiju je oblikovao Hugo Liepmann prije oko sto godina, koji je smatrao da je apraksija uglavnom simptom oštećenja lijeve strane mozga, ali neki simptomi apraksije se mogu javiti i nakon pravog oštećenja mozga.[29][30]

Amorfosinteza je gubitak percepcije na jednoj strani tijela, uzrokovane oštećenjem tjemenog režnja. Obično, ljevostrana lezija izazva agnoziju, gubitak percepcije cijelog tijela, dok prava jednostrana oštećenja izazvaju disfunkciju s desne strane lica i ekstrapersonalnog prostora. Termin amorfosinteza je skovao D. Denny-Brown da opiše pacijenata kojeg je studirao u 1950-ih.

Može dovesti do senzornog oštećenja, gdje je jedno od čula pogođene osobe (vid, sluh, miris, dodir], okus i prostorna svijesti) više nije normalno.

Nekoliko studija je pokazalo da abnormalna funkcija tjemenog režnja i može biti povezania sa šizofrenijom. Postoji mogućnost da abnormalnosti sive tvari počinju u tjemenom i potiljačnom režnju i napreduju prema frontalnoj regija, uzrokujući šizofrene strukturne i funkcijske izmjene.[31][32]

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]
  • Režnjevi
    Režnjevi
  • Ilustracija odnosa u mozgu i lobanjithe relations of the brain to the skull.
    Ilustracija odnosa u mozgu i lobanjithe relations of the brain to the skull.
  • Moždane komore i bazna ganglija (odozgo, horizontalni presjek, duboka disekcija
    Moždane komore i bazna ganglija (odozgo, horizontalni presjek, duboka disekcija

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link].
  2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  3. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  6. ^ http://www.ruf.rice.edu/~[mrtav link] lngbrain / cglidden / parietal.html
  7. ^ http://www.ruf.rice.edu/~lngbrain/cglidden/parietal.html
  8. ^ Schacter, D. L., Gilbert, D. L. & Wegner, D. M. (2009). Psychology. (2nd ed.). New Work (NY): Worth Publishers.
  9. ^ Blakemore & Frith (2005). The Learning Brain. Blackwell Publishing. ISBN 1-4051-2401-6
  10. ^ Penfield, W., & Rasmussen, T. (1950). The cerebral cortex of a man: A clinical study of localization of function. New York: Macmillan.
  11. ^ Mishkin M, Ungerleider LG. (1982) Contribution of striate inputs to the visuospatial functions of parieto-preoccipital cortex in monkeys. Behav Brain Res. 1982 Sep;6(1):57-77.
  12. ^ Goodale MA, Milner AD. Separate visual pathways for perception and action. Trends Neurosci. 1992 Jan;15(1):20-5.
  13. ^ Fogassi L, Luppino G. (2005).Motor functions of the parietal lobe. Current Opinion in Neurobiology, 15:626-631.
  14. ^ Kusunoki M, Goldberg ME (mart 2003). "The time course of perisaccadic receptive field shifts in the lateral intraparietal area of the monkey". J. Neurophysiol. 89 (3): 1519–27. doi:10.1152/jn.00519.2002. PMID 12612015.
  15. ^ Goldberg ME, Bisley JW, Powell KD, Gottlieb J (2006). "Saccades, salience and attention: the role of the lateral intraparietal area in visual behavior". Prog. Brain Res. Progress in Brain Research. 155: 157–75. doi:10.1016/S0079-6123(06)55010-1. ISBN 9780444519276. PMC 3615538. PMID 17027387.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  17. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  18. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  19. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  20. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  21. ^ a b c Avillac M, Deneve S, Olivier E, Pouget A, Duhamel JR (2005). "Reference frames for representing visual and tactile locations in parietal cortex". Nat Neurosci. 8 (7): 941–9. doi:10.1038/nn1480. PMID 15951810.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  22. ^ Zhang T, Heuer HW, Britten KH (2004). "Parietal area VIP neuronal responses to heading stimuli are encoded in head-centered coordinates". Neuron. 42 (6): 993–1001. doi:10.1016/j.neuron.2004.06.008. PMID 15207243.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  23. ^ Pesaran B, Nelson MJ, Andersen RA (2006). "Dorsal premotor neurons encode the relative position of the foot, eye, and goal during reach planning". Neuron. 51 (1): 125–34. doi:10.1016/j.neuron.2006.05.025. PMC 3066049. PMID 16815337.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  24. ^ a b Murata A, Gallese V, Luppino G, Kaseda M, Sakata H (maj 2000). "Selectivity for the shape, size, and orientation of objects for grasping in neurons of monkey parietal area AIP". J. Neurophysiol. 83 (5): 2580–601. PMID 10805659.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  25. ^ Murata A, Gallese V, Kaseda M, Sakata H (maj 1996). "Parietal neurons related to memory-guided hand manipulation". J. Neurophysiol. 75 (5): 2180–6. PMID 8734616.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  26. ^ Culham JC, Valyear KF (2006). "Human parietal cortex in action". Curr Opin Neurobiol. 16 (2): 205–12. doi:10.1016/j.conb.2006.03.005. PMID 16563735.
  27. ^ Medendorp WP, Goltz HC, Vilis T, Crawford JD. (2003) Gaze-centered updating of visual space in human parietal cortex. J Neurosci. 16;23(15):6209-14.
  28. ^ Urgesi, Cosimo; S M Aglioti; M Skrap; F Fabbro (11. 2. 2010). "The Spiritual Brain: Selective Cortical Lesions Modulate Human Self-Transcendence". Neuron. 65 (3): 309–319. doi:10.1016/j.neuron.2010.01.026. Pristupljeno 19. 5. 2012.
  29. ^ Goldenberg, George (2009). "Apraxia and the Parietal Lobes". Neuropsychologia. 47 (6): 1449–1459. doi:10.1016/j.neuropsychologia.2008.07.014. PMID 18692079. Pristupljeno 19. 5. 2012.
  30. ^ ref name="khan2005">Khan AZ, Pisella L, Vighetto A, Cotton F, Luauté J, Boisson D, Salemme R, Crawford JD, Rossetti Y, et al. (2011). "Optic ataxia errors depend on remapped, not viewed, target location". Nat Neurosci. 8 (4): 418–20. doi:10.1038/nn1425. PMID 15768034.
  31. ^ Denny-Brown, D., and Betty Q. Banker. "Amorphosynthesis from Left Parietal Lesion." A.M.A. Archives of Neurology and Psychiatry 71, no. 3 (March 1954): 302-13.
  32. ^ Yildiz M. et al. (2011): Parietal Lobes in Schizophrenia: Do They Matter?", Schizophrenia Research and Treatment. Volume 2011.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Parietal lobe na Wikimedia Commonsu.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Tjemeni_moždani_režanj&oldid=3523321"