Wikipedia:Konsenzus

Konsenzus je osnovni način donošenja odluka na Wikipediji i prihvaćen je kao najbolja metoda za ostvarivanje ciljeva. Konsenzus na Wikipediji ne znači jednoglasnost (iako je ovo idealno, to ipak nije uvijek moguće) niti rezultat glasanja. Odlučivanje je proces u kojem se u obzir uzimaju sva razumna zabrinutost i argumenti urednika dok se pritom poštuju pravila i smjernice Wikipedije.

Ova stranica pojašnjava šta se podrazumijeva pod konsenzusom na Wikipediji, kako odrediti da li je do njega došlo (i šta uraditi ako nije) i objašnjava izuzetke od principa da se sve odluke donose putem konsenzusa.

Ostvarenje konsenzusa

Urednici najčešće ostvare konsenzus putem uređivanja. Kad neko promijeni ili doda sadržaj stranici, ostali korisnici mogu pročitati promjene i izabrati hoće li takve promjene ostaviti ili će ih dalje mijenjati. Kad se urednici ne mogu složiti kroz uređivanje, rasprava se nastavlja u cilju ostvarenja konsenzusa na stranici za razgovor spornog članka.

Konsenzusna odluka uzima u obzir sve navedene dostojne zabrinutosti i argumente. Idealno se ostvaruje konsenzus bez prigovora, ali često moramo ostvariti što je moguće širi sporazum. Kad nema takvog sporazuma, gradnja konsenzusa vrši se promjenom prijedlogâ kako bi se što je više moguće udovoljilo korisnicima koji su protiv konsenzusa, a da se istovremeno zadrži podrška korisnika koji su podržavali prvobitni prijedlog.

Ostvarenje konsenzusa kroz uređivanje

Konsenzus je normalan i uobičajeno neprimjetljiv proces širom Wikipedije. Za bilo kakvu izmjenu koja nije osporena ili vraćena od strane drugog urednika može se smatrati da ima konsenzus. Ako je ta izmjena kasnije ispravljena od strane drugog urednika bez spora, može se pretpostaviti da je ostvaren novi konsenzus. Na ovaj način enciklopedija se postepeno proširuje i poboljšava. Izmjena koja ne izgleda kao poboljšanje članka možda se može poboljšati preformuliranjem. Ako nakon preformuliranja izmjene i dalje ne izgleda kao poboljšanje članka, treba je vratiti.

Sve izmjene trebaju se objasniti (osim ako je razlog očit) ili jasnim sažetkom koji sadrži razlog izmjene ili na stranici za razgovor tog članka. Suštinski i informativni sažeci izmjena mogu pomoći pri određivanju koje probleme treba riješiti pri naknadnom ostvarivanju konsenzusa. Uzastopne izmjene krše smjernice o uređivačkom ratu, osim u posebnim slučajevima za određeni materijal (poput WP:BLP izuzetaka) i za popravke vandalizma. U većem broju slučajeva manja preformulacija spornog dijela članka može okončati raspravu.

Ostvarenje konsenzusa kroz raspravu

Kad se sporazum ne može ostvariti kroz uređivanje, postupak ostvarenja konsenzusa postaje izričitiji: urednici prave novi odjeljak na stranici za razgovor članka i pokušavaju riješiti spor kroz raspravu. Ovdje korisnici pokušavaju uvjeriti druge, koristeći razloge koji se zasnivaju na pravilima, smjernicama, izvorima i zdravom razumu; također mogu predložiti alternativna rješenja i kompromise. Rezultat ovoga može biti sporazum koji ne ispunjava svačije želje, ali ga svi učesnici prihvataju kao razumno rješenje. Konsenzus je tekući proces na Wikipediji; najčešće je bolje prihvatiti kompromis koji nije baš savršen – s razumijevanjem da će se stranica postepeno poboljšati – nego pokušavati da se odmah sprovede određena verzija. Kvalitet članaka koje uređuju ratoborni korisnici, uopćeno govoreći, znatno je niži nego kvalitet članaka čiji urednici imaju otvorenije poglede.

Kad je urednicima teško doći do konsenzusa, dostupno je nekoliko postupaka za njegovo postizanje (treće mišljenje, zahtjev za komentar), kao i ekstremne mjere u kojima bi se koristili autoritativni postupci kako bi se riješila rasprava (intervencija administratora, službena medijacija i arbitraža). Imajte na umu da se administratori uglavnom fokusiraju na smjernice i pravila, kao i na ponašanje urednika i neće autoritativno odlučivati o sadržajnim pitanjima. Mogu blokirati urednike zbog ponašanja koje prekida proces postizanja konsenzusa (poput uređivačkog rata, čaraparenja i nedostatka civiliziranosti). Također mogu odlučivati o tome da li su određene izmjene dopuštene po pravilima i smjernicama Wikipedije, ali najčešće neće ići dalje od toga.

Građenje konsenzusa

Urednici koji imaju neutralan, nezavisan i civiliziran stav mogu doći do konsenzusa o članku kroz postupak opisan iznad. Ponekad mogu doći do mrtve tačke, ili zato što ne mogu doći do racionalne osnove za rješavanje rasprave ili zato što jedna ili obje strane nastoje emotivno ili ideološki pobijediti u prepirci. Slijede prijedlozi za rješenje nerješivih sukoba, zajedno s opisom nekoliko službenih i neslužbenih postupaka koji mogu pomoći.

Građenje konsenzusa na stranicama za razgovor

Budite odvažni, a ne ishitreni. U većini slučajeva prvo što treba pokušati je da se izmijeni članak i ponekad će ta izmjena riješiti sukob. Koristite jasne sažetke objašnjavajući zašto je izmjena učinjena. Ako je izmjena vraćena, pokušajte pronaći kompromis sa drugim argumentom uređivača. Sažeci su korisni, ali nemojte pokušavati raspravljati kroz nekoliko sažetaka izmjena; ovo se općenito smatra uređivačkim ratom i možete biti sankcionirani. Ako je izmjena vraćena i ako izgledaju da će i buduće izmjene imati istu sudbinu, napravite novi odjeljak na stranici za razgovor kako bi se raspravilo o problemu.

Kako bi se došlo do konsenzusa, razmotrite kvalitet argumenata, njihovu historiju, razloge neslaganja ostalih korisnika i postojeće smjernice i pravila. Kvalitet argumenta znatno je važniji nego to da li on predstavlja manjinsku ili većinsku tačku gledišta. Argumenti čija je suština "Jednostavno mi se ne sviđa" i "Sviđa mi se" ne vode nikamo i ne znače ništa u raspravi.

Ograničite rasprave na razgovor o izvorima, fokusu član(a)ka, smjernicama i pravilima. Ako je izmjena osporena ili će najvjerovatnije biti, urednici trebaju koristiti stranice za razgovor kako bi objasnili zašto dodavanje, uklanjanje ili promjena poboljšava članak i samim tim enciklopediju. Može se smatrati da je konsenzus postignut kad nema primjedbi na promjenu. Urednici koji ignoriraju rasprave sa stranica za razgovor te nastavljaju s istim uređivanjem ili vraćaju osporeni materijal ili koji odugovlače rasprave mogu biti krivi za nedolično uređivanje i sankcionirani. Naravno, ne može se uvijek smatrati da je konsenzus postignut zato što su urednici prestali učestvovati u raspravi na stranici za razgovor.

Svrha diskusije je da se riješe sporovi u skladu s pravilima i smjernicama Wikipedije i da se pritom što manje osoba osjeća ljutito. Saradnici sa dobrim društvenim vještinama i dobrim vještinama pregovaranja najvjerovatnije će biti uspješniji u ovome od onih koji nisu civilizirani prema drugim osobama.

Građenje konsenzusa traženjem drugih mišljenja i autoritativno

Ako rasprava na stranicama za razgovor ne riješi sukob – najčešće zato što se dva urednika (ili dvije grupe urednika) ne mogu složiti jedan s drugim oko problema – Wikipedija ima nekoliko postupaka za pružanje glasa vanjskim urednicima. Ovo je inače korisno kako bi se razgovor pomjerio s mrtve tačke jer urednici koji nisu prvobitno učestvovali u razgovoru mogu dati nove perspektive na situaciju i naći kompromis između korisnika kad ga oni ne mogu vidjeti. Glavni resursi za ovo su sljedeći:

Treća mišljenja: Treća mišljenja se koriste kad su tačno dva urednika u prepirci. Neutralna treća osoba dat će svoj neobavezujući savjet za rješenje problema.
Pitanja za administratore: Za rasprave koje imaju više od dva učesnika medijatori ili službenici poput administratora na odgovarajućim stranicama mogu pomoći stranama da dođu do konsenzusa preko analize, kritike, kompromisa ili medijacije.
Zahtjev za komentar: Stavljanje šablona za komentar dat će drugim korisnicima mogućnost za izražavanje svog mišljenja o određenoj raspravi.
Čaršija: Stavljanje informacija i zahtjeva za komentar može privući više korisnika da učestvuju u raspravi.

Greške pri građenju konsenzusa

Najčešće uredničke greške pri donošenju konsezusa:

Rasprave van Wikija. Rasprave na drugim stranicama, forumima, sobama za čavrljanje, preko e-pošte ili bilo kojeg drugog načina diskusije nisu baš poželjne jer se ne uzimaju u obzir tokom utvrđivanja da li je postignut konsenzus na Wikipediji. U nekim slučajevima ovakva vrsta komunikacije stvorit će nepovjerenje i sumnju i otežati postizanje konsenzusa. Ako rasprava ima veze s Wikipedijom, treba se održati na Wikipediji, gdje je svi korisnici mogu vidjeti.
Pozivanje na glasanje i čaraparenje. Bilo kakav pokušaj dovođenja korisnika u raspravu u svrhu stvaranja pristranosti nije prihvatljiv. Iako je dobro pozvati nove osobe da se priključe razgovoru, nije prihvatljivo pozivati u razgovor samo ljude koji se slažu s Vašim mišljenjem ili pozivati ljude napravivši im uvod i predrasude prije no što su se uključili u razgovor. Zabranjeno je korištenje alternativne persone ili čaraparka kako bi se utjecalo na ishod konsenzusa. Neutralne, informativne poruke za uključivanje u razgovor su dozvoljene, ali radnje koje se mogu smatrati pokušajem prekomjernog glasanja, prekomjernog broja korisnika ili namjernog ometanja postupka postizanja konsenzusa smatraju se nedoličnim uređivanjem.
Tendenciozno uređivanje. Stalno, agresivno pokušavanje postizanja određenog rezultata smatra se namjernim ometanjem i treba se izbjegavati. Urednici trebaju slušati, odgovarati jedni drugima i raditi jedni sa drugima kako bi napravili bolji članak. Urednici koji odbijaju bilo kakav konsenzus osim onog koji oni žele i koji konstantno vrše "unajmljivanje" kako bi stigli do ovog cilja mogu naštetiti konsenzusnom postupku.

Određivanje konsenzusa

Određivanje konsenzusa vrši se po kvalitetu argumenata s obje strane, uz poštivanje pravila i smjernica Wikipedije.

Nivo konsenzusa

Konsenzus između manje grupe urednika u jednom mjestu u neko vrijeme ne može biti ukinut konsenzusom šire zajednice. Naprimjer, ako uspiju uvjeriti širu zajednicu da je takva radnja ispravna, učesnici u Wiki-projektu ne mogu odlučiti da neko opće prihvaćeno pravilo ne važi u određenom članku.

Wikipedija ima veći standard učestvovanja i konsenzus za promjene pravila i smjernica nego za bilo koju drugu stranu. Ovo je zato što one odražavaju već ostvareni konsenzus i njena stabilnost i dosljednost važni su za zajednicu. Kao rezultat ovoga, urednici često prvo predlože naknadnu promjenu na stranici za razgovor prije no što je izvrše. Promjene se mogu napraviti bez rasprave, ali će biti znatno ispitane. Zajednica će najčešće prihvatiti manje promjene pravila i smjernica koje se naprave sporo i konzervativno kroz mišljenje i slaganje drugih osoba.

Nema konsenzusa

Rasprave se ponekad završe bez konsenzusa da se nešto napravi. Evo nekih primjera šta slijedi poslije toga:

U obrisanim raspravama, kad nema konsenzusa, to inače znači da se je strane, slike ili bilo čega sličnog zadržan.
U raspravama o dodavanju, uređivanju ili uklanjanju sadržaja u člancima, nedostatak konsenzusa znači da će se zadržati verzija članka kakva je bila prije no što je načinjena problematična izmjena. Međutim, kad se govori o biografijama osoba, nedostatak konsenzusa znači uklanjanje spornog materijala, bez obzira na to da li je prijedlog bio da se doda, mijenja ili uklanja.
Kad se ospore radnje administratora i razgovor nema konsenzusa, ili u svrhu podržavanja ili vraćanja te radnje, ona se inače vraća.
U razgovoru oko imena članka, kad nema konsenzusa, rade se dvije stvari: ako je ime članka bilo prisutno duže vrijeme bez promjena, to se ime zadržava. Ako je članak bio nestabilan, mijenja se na naslov prvog većeg saradnika koji je proširio stranicu da više nije u začetku.
U sporovima oko vanjskih linkova linkovi se uklanjanju ako se ne stvori konsenzus da se ponovo ubace.

Konsenzus se može promijeniti

Urednici mogu predložiti promjene trenutnog konsenzusa, pogotovo kako bi obratili pažnju i riješili nerazmotrene argumente i okolnosti. S druge strane, prijedlog za promjenu konsenzusa koji je nedavno ostvaren može se smatrati namjernim ometanjem.

Urednici mogu predložiti promjenu konsenzusa kroz razgovor ili uređivanje. Imajući to u vidu, u većini slučajeva urednik koji zna da će njegova ili njena promjena promijeniti prethodni konsenzus trebali bi prvo predložiti takvu promjenu kroz raspravu na stranici za razgovor. Urednici koji vrate promjenu novog prijedloga trebali bi izbjegavati štura objašnjenja (poput "protivno je konsenzusu"), što ne govori puno uredniku jer možda nisu upoznati s konsenzusom (ili ako već koristite takva objašnjenja, od koristi je navesti link za stranicu razgovora i dio razgovora u kojem je donesen konsenzus o promjeni koja je napravljena).