Prijeđi na sadržaj

Eurokovanice

Izvor: Wikipedija

Eurokovanice
Države europodručja i nečlanice EU
s monetarnim sporazumima¹

Andora¹
Austrija
Belgija
Cipar
Estonija
Finska
Francuska
Grčka
Hrvatska
Irska
Italija
Latvija

Litva
Luksemburg
Malta
Monako¹
Njemačka
Nizozemska
Portugal
San Marino¹
Slovačka
Slovenija
Španjolska
Vatikan¹

Države koje koriste euro, iako nisu članice europodručja ili Europske unije

Crna Gora

Kosovo

Komemorativne kovanice od 2 €

www.ecb.europa.eu
(vanjska poveznica)

Postoji osam apoena kovanica eura, u rasponu od jednog centa do dva eura[1] (euro je podijeljen na stotinu centi). Kovanice su prvi put u uporabu ušle 1999. godine. Imaju zajedničko naličje, koji prikazuje kartu Europe, ali svaka zemlja u eurozoni ima svoj dizajn na licu, što znači da su u optjecaju kovanice s različitim dizajnima. Četiri europske mikrodržave koje nisu članice Europske unije (Andora, Monako, San Marino i Vatikan) koriste euro kao svoju valutu, a također imaju pravo i kovati kovanice s vlastitim dizajnom na licu.

Standardne eurokovanice, kao i razne prigodne kovanice, kovane su u brojnim nacionalnim kovnicama diljem Europske unije prema strogim nacionalnim kvotama. Dizajn lica odabire se na nacionalnoj razini, dok naličjem i valutom u cjelini upravlja Europska središnja banka (ECB).

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Euro je nastao 1. siječnja 1999. godine,[2] a njegovo je stvaranje bio cilj Europske unije i njezinih prethodnika još od 1960-ih godina. Ugovor iz Maastrichta stupio je na snagu 1993. godine s ciljem stvaranja ekonomske i monetarne unije do 1999. godine za sve države EU, osim Ujedinjenog Kraljevstva i Danske (iako Danska ima politiku fiksnog tečaja s eurom).[3]

Godine 1999. valuta je stvorena virtualno, a 2002. godine započela je cirkulacija gotovog novca, novčanica i kovanica eura i centi.[2] Euro je ubrzo zamijenio bivše nacionalne valute država u eurozoni, koja se od tada dalje proširila na nove države pristupnice EU. Lisabonski ugovor je 2009. godine formalizirao eurozonu, zajedno s Europskom središnjom bankom .[4]

Kovanje prigodnih kovanica od 2 eura dopušteno je 2004. godine u šest država.[5] Do 2007. godine sve države, osim Francuske, Irske i Nizozemske, kovale su prigodno izdanje,[6] a prva prigodna kovanica za cijelu eurozonu izdana je u čast proslave 50. obljetnice Rimskog sporazuma.[7] Drugo izdanje prigodnih kovanica od 2 eura za cijelu eurozonu izdano je 2009. godine. Time je proslavljena deseta obljetnica Ekonomske i monetarne unije (EMU).[8] Treće izdanje prigodnih kovanica od 2 eura za cijelu eurozonu, kojim se proslavila deseta obljetnica eurokovanica i euronovčanica, izdano je 2012. godine.[9] Do danas samo Cipar nije samostalno izdao prigodnu kovanicu od 2 eura.

Kako se članstvo EU proširivalo 2004., 2007. i 2013. godine,[10] s daljnjim predviđenim proširenjima, zajedničko lice svih eurokovanica u vrijednosti od 10 centi na više redizajnirano je 2007. godine kako bi se prikazala nova karta.[11]

Slovenija se pridružila eurozoni 2007. godine, Cipar i Malta pridružili su se 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011., Latvija 2014., Litva 2015. i Hrvatska 2023., čime je u optjecaj uvedeno još osam dizajna na nacionalnoj strani.[12] Andora je počela kovati kovanice 2014. godine, tako da od 2023. postoje 24 zemlje koje imaju kovanice sa svojim nacionalnim stranama.

Specifikacija

[uredi | uredi kôd]

Eurokovanice se kuju u osam različitih apoena: 1, 2, 5, 10, 20 i 50 centi, te 1 i 2 €.[11]

Kovanice od 1 i 2 € su dvobojne. Dio zlatne boje je legura 75 % bakra, 20 % cinka i 5 % nikla. Dio srebrne boje je kupronikl.[13] Kovanice od 10, 20 i 50 centi zaštićena su legura poznata kao nordijsko zlato, koja se sastoji od 89 % bakra, 5 % aluminija, 5 % cinka i 1 % kalaja .[14] Kovanice od 1, 2 i 5 centi načinjene su od čelika obloženog bakrom. Legure bakra čine kovani novac antimikrobnim.

Kovanice od 1, 2 i 5 centi prikazuju Europu u odnosu na Aziju i Afriku u svijetu. Preostale kovanice prikazuju EU prije proširenja u svibnju 2004. ako je kovana prije, odnosno zemljopisnu kartu Europe ako je kovana poslije 1. siječnja 2007. godine. Kovanice iz Italije, San Marina, Vatikana, Austrije i Portugala prikazuju zemljopisnu kartu ako su kovane 2008. ili kasnije.

Zajedničke strane dizajnirao je Luc Luycx iz Kraljevske belgijske kovnice novca.[15] One simboliziraju jedinstvo EU. Nacionalne strane osmislile su nacionalne središnje banke i eurozona u odvojenim natjecanjima. Postoje specifikacije koje se primjenjuju na sve kovanice, poput zahtjeva za uključivanjem dvanaest zvjezdica. Nacionalni nacrti nisu se smjeli mijenjati do kraja 2008. godine, osim ako monarh (čiji se portret obično pojavljuje na kovanicama) umre ili abdicira. Nacionalni dizajni doživjeli su neke promjene zbog novog pravila koje navodi da nacionalni dizajn trebaju sadržavati ime države izdavača.[16]

Na zajedničkoj strani kovanica od 1, 2 i 5 centi lijevo je prikazan apoen, riječi EURO CENT pokraj apoena, dvanaest zvijezda i kontinent Europa istaknuta na globusu u odnosu na Aziju i Afriku. Zajednička strana kovanica od 10, 20 i 50 centi prikazuje apoen s desne strane, ispod njega riječi EURO CENT s dvanaest zvijezda i europskim kontinentom na lijevoj strani. Na kovanicama kovanim od 1999. do 2006. godine prikazane su samo tadašnje zemlje članice EU-a (EU15), a na kovanicama kovanim od 2007. čitav europski kontinent. Zajednička strana kovanica od 1 i 2 € prikazuje apoen na lijevoj strani, te valutu, kartu Europe i dvanaest zvijezda s desne strane. Kao i na kovanicama centa, do 2006. godine bio je prikazan EU15 umjesto cijelog europskog kontinenta.[11][17]

Kovanice Eura, zajednička strana[11]
Vrijednost Slika
(2007. – danas) 		Jezgra
boja 		Prsten
boja 		Promjer
(mm) 		Debljina
(mm) 		Masa
(g) 		Sastav Oblik Obod
1 cent bakrenocrvena nema 16,25 1,67 2,30 čelik obložen bakrom okrugao
gladak
2 centa 18,75 1,67 3,06
gladak s utorom
5 centi 21,25 1,67 3,92
gladak
10 centi zlatna 19,75 1,93 4,10 nordijsko zlato
oblikovan, valovito nazupčan
20 centi 22,25 2,14 5,74 oblik španjolskog cvijeta
sedam uvlaka
50 centi 24,25 2,38 7,8 okrugao
oblikovan, valovito nazupčan
1 € srebrnasta zlatna 23,25 2,33 7,5 prsten: nikal-mjed
jezgra: tri sloja: bakar-nikal,
nikal, bakar-nikal
prekinuto nazupčan
2 € zlatna srebrnasta 25,75 2,20 8,50 prsten: bakar-nikal
jezgra: tri sloja: nikal-mjed,
nikal, nikal-mjed. 		natpis na nazupčanom obodu

Dizajn

[uredi | uredi kôd]

Zajednička strana

[uredi | uredi kôd]

Svaki apoen ima jedinstveno, zajedničko naličje na kojem je vidljiva apoenaža prema dizajnu belgijskog dizajnera Luca Luycxa.[11] Dizajn kovanica 1, 2 i 5 centi prikazuje Europu u odnosu na svijet. Kovanice simboliziraju jedinstvo EU.[15]

Izvorni dizajn

[uredi | uredi kôd]

Kovanice od 10 centi na više kovane do 2006. godine (do 2008. za kovanice iz Italije, San Marina, Vatikana, Austrije i Portugala) prikazivale su zemljopisnu kartu tadašnjih članica EU (EU15).

Trenutni dizajn

[uredi | uredi kôd]

Dana 7. lipnja 2005. godine Europsko vijeće odlučilo je da zajednička strana kovanica vrijednosti od 10 centi naviše treba biti ažurirana kako bi odražavala proširenje EU 2004. godine.[17] Kovanice manjih apoena prikazuju Europu u odnosu na ostatak svijeta, te ih nije bilo potrebno mijenjati. Novi dizajn predstavljen je 2007. godine.[11] Zadržani su svi elementi izvornog dizajna, uključujući dvanaest zvijezda, no karta petnaest država članica zamijenjena je onom koja prikazuje cijelu Europu kao kontinent, bez granica, što naglašava jedinstvo. Novi dizajn postao je obavezan za sve članice eurozone 2008. godine.

Počevši od 2017. godine, kovanice od 1, 2 i 5 centi iz pojedinih država članica počele su se prilagođavati zajedničkom dizajnu u novoj verziji, prepoznatljivom po manjim i zaobljenijim brojkama te dužim linijama izvan zvijezda pri obodu kovanice.[18]

Cipar je prikazan nekoliko stotina kilometara sjeverozapadno od svog stvarnog položaja kako bi se uvrstio na kartu. Na kovanicama od 1 i 2 € prikazan je izravno istočno od kontinentalne Grčke; na kovanicama od 10, 20 i 50 centi pojavljuje se neposredno ispod Krete. Izvorni prijedlog Europske komisije bio je uključivanje i Turske na kartu, no Vijeće je ovaj prijedlog odbacilo.

Početni dizajn

[uredi | uredi kôd]

Izvorni nacrti kovanica od 10, 20 i 50 centi prikazivali su obrise svake od 15 država članica EU. Svaka je država prikazana kao odvojena od ostalih, što je Europi dalo izgled arhipelaga. Prikazane su i tadašnje države članice EU izvan eurozone (Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Danska). Države izvan EU nisu bile prikazane.

Na kovanicama od 1 i 2 € kopnena masa izgledala je skladnije iako su bile naznačene granice. Sve su kovanice u svom dizajnu imali 12 zvjezdica, što je element koji se zadržao do danas.

Godina prikazana na kovanicama može biti 1999. godina, kada je valuta formalno uspostavljena (s datumom 1999. godine kovani su samo belgijski, finski, francuski, nizozemski i španjolski novac). Te zemlje tradicionalno izdaju kovanice s godinom kovanja, a ne godinom puštanja u optjecaj.

Istraživači sa Sveučilišta u Zürichu upozorili su da vanjski metalni prsten koji okružuje unutarnju jezgru druge boje, kao na eurokovanicama, može dovesti do oslobađanja visoke razine nikla, što uzrokuje alergijske reakcije kod ljudi osjetljivih na metal. Istraživači su također upozorili da kovanice mogu sadržavati između 240 i 320 puta veću količinu nikla dopuštenu od EU direktive o niklu.[19]

Nacionalne strane

[uredi | uredi kôd]

Aversna strana razlikuje se od države do države, a svaka članica može odabrati svoj vlastiti dizajn. Svaki od osam apoena može imati isti dizajn (poput irskih kovanica) ili se može razlikovati od kovanice do kovanice (poput talijanskih kovanica). U monarhijama se na nacionalnoj strani obično nalazi portret monarha zemlje, često u dizajnu prenesenom iz bivše valute (npr. belgijske kovanice). Republike imaju tendenciju prikazivanja nacionalnih spomenika, simbola ili stiliziranih dizajna (poput francuskih kovanica). Gravure (rezbarije) na obodu kovanice od 2 € također podliježu nacionalnom izboru. Postoje, međutim, neka ograničenja u pogledu dizajna: on mora sadržavati dvanaest zvijezda, inicijale gravera i godinu izdanja. Iako nisu članice EU-a, Andora, Monako, San Marino i Vatikan također imaju kovanice eura s nacionalnom stranom, no znatan broj tih kovanica se ne stavljaju u opći promet, već se prodaju kolekcionarima po cijeni većoj od njihove nominalne vrijednosti.[20]

Nacionalna strana Ciparske kovanice od 2 eura

Nijedno područje koje je povezano sa zemljama eurozone ne izdaje vlastite kovanice eura. Francuska i Nizozemska imaju područja koja imaju vlastite valute.

Od 2015. godine postoje 23 zemlje koje izdaju kovanice sa svojim nacionalnim stranama, što čini 184 različite eurokovanice, ne računajući godišnje razlike ili prigodne kovanice.

Dana 4. veljače 2022. Vlada RH predstavila je hrvatski dizajn nacionalne strane kovanica eura i centa. Za kovanicu od 2 € odabran je dizajn geografske karte Hrvatske s natpisom u obodu „O LIJEPA O DRAGA O SLATKA SLOBODO”. Za kovanicu od 1 € odabran je dizajn s motivom kune. Za kovanice od 10, 20 i 50 centi odabran je dizajn s Nikolom Teslom, a za kovanice 1, 2, i 5 centi odabran je dizajn s ligaturno vezanim glagoljičkim slovima Ⱈ (H) i Ⱃ (R).[21]

Naknadne promjene

[uredi | uredi kôd]

Prema preporuci Europske komisije od 19. prosinca 2008. godine, nova izdanja moraju sadržavati naziv države izdavatelja ili njezinu kraticu. Aversna strana ne smije ponavljati apoen kovanice ili naziv valute (euro, cent) osim ako nije u drugom pismu (npr. na grčkim kovanicama).[16] Ovog pravila se ne pridržava Austrija, koja na aversnoj, nacionalnoj strani i dalje prikazuje i apoen i naziv valute. Nacionalna strana također je trebala ostati nepromijenjena do kraja 2008., osim ako monarh prikazan na novčiću ne umre ili ne abdicira (kao što je slučaj s novčićima Vatikana ili monegaškim novčićima). Predviđeni rok za reviziju dizajna je 20. lipnja 2062.

Ova bi se Preporuka trebala primjenjivati na nacionalne strane i rubne natpise kako redovnih, tako i prigodnih eurokovanica. Ne bi se trebao primjenjivati na nacionalne strane i rubna slova normalnih i prigodnih eurokovanica koje su prvi put izdane prije usvajanja ove Preporuke.

Preporuka je potaknula pet članica eurozone da promijene svoj nacionalni dizajn. Finska i Belgija to su učinile 2007., odnosno 2008. godine, dok Austrija, Njemačka i Grčka nisu najavile nikakve promjene u dizajnu (stanje: veljača 2018. godine).

Od 2016. godine, Belgija, Monako, Nizozemska, Španjolska i Vatikan doživjeli su promjenu šefa države i ažurirali su svoj dizajn kako bi odražavali ovu promjenu te uredbu komisije tamo gdje je to bilo potrebno.

Trenutno ne postoji plan ukidanja nacionalnog dizajna u korist zajedničkog europskog. Međutim, Komisija je predložila da kovanice od 1, 2 i 5 centi imaju zajednički dizajn kako bi se smanjili troškovi izrade.[22]

Sigurnosne značajke

[uredi | uredi kôd]

Eurokovanice imaju strojno čitljive značajke visoke sigurnosti.[23] U kovanice od 1 i 2 € ugrađene su sofisticirane tehnologije bimetala. Kovanice od 10, 20 i 50 centi izrađene su od nordijskog zlata, koji je jedinstvena legura koja se teško topi i koristi isključivo za kovanice. Natpisi na obodu kovanicu od 2 € dodatno štite od krivotvorenja.

Značajke za osobe oštećenog vida

[uredi | uredi kôd]

Eurokovanice su dizajnirane u suradnji s organizacijama koje predstavljaju slijepe osobe, a kao rezultat toga sadrže mnoštvo značajki koje omogućuju prepoznavanje kovanica dodirom. Usto je njihov vizualni izgled osmišljen tako da ih je osobama oštećenog vida lako razlikovati.

Kovanice se prema apoenaži veličinski i težinski povećavaju. Tri najniža apoena su mala, bakrenocrvene boje i prilično su tanka i lagana. Sljedeća tri apoena zlatne su boje, deblji su i teži. Dva najveća apoena su bimetalna te su veći i deblji od manjih apoena.

Općenito, što je veći apoen, kovanica je veća i teža. Bakrenocrvena boja identificira malu vrijednost, zlatna boja identificira srednju vrijednost; dok dva različita metala identificiraju visoku vrijednost.

Postoje razlike i unutar svake skupine. Obod kovanice od 2 centa ima utor kako bi se razlikovala od kovanica od 1 i 5 centi, kao i od američkog 1 centa, koji ima istu boju i promjer. Slično tomu, kovanica od 20 centi ima glatki obod sa sedam uvlaka što joj daje oblik španjolskog cvijeta, kako bi se osim veličinom i težinom bolje razlikovala od kovanica od 10 i 50 centi.

Iako su prije eura postojale i druge valute koje su posebno dizajnirane na slične načine (različite veličine, boje i utori) za pomoć slabovidnim osobama, uvođenje eura predstavlja prvi put da su prije puštanja neke valute u opticaj konzultirane udruge koje predstavljaju slijepe i slabovidne osobe.

Prigodna izdanja

[uredi | uredi kôd]

Svaka država može kovati dvije prigodne kovanice po godini počevši od lipnja 2012. godine. Od 2004. do svibnja 2012. zemlje su smjele kovati samo jednu prigodnu kovanicu godišnje. Prigodne mogu biti samo kovanice od 2 € (da bi mogle biti zakonsko sredstvo plaćanja) te postoji količinsko ograničenje koliko ih se smije kovati. Kovanica mora poštovati uobičajene kriterije dizajna, poput dvanaest zvjezdica, godine i zemlje izdavanja.

Grčka je prva zemlja koja je izdala prigodnu kovanicu, a slijedili su je svi osim Cipra i Irske. Međutim, 2007. godine svaka država eurozone sudjelovala je u programu Rimskog sporazuma, gdje su sve države članice izdale kovanicu sličnog dizajna u spomen na potpisivanje Rimskog sporazuma, jedina razlika je ime zemlje izdavanja i jezik teksta. To se ponovilo 2009. godine u spomen na 10. godišnjicu Ekonomske i monetarne unije. Dizajn su elektroničkim glasanjem odabrali građani EU.[24] Najnovija zajednička prigodna kovanica izdana je 2015. godine u spomen na 30. obljetnicu zastave Europske unije.

Od 2006. do 2021. godine Njemačka je izdavala njemačku seriju Bundesländer kovanica, koja prikazuje svaku od njemačkih država.

Španjolska je pokrenula prigodnu seriju kovanica Patrimonio de la Humanidad de la UNESCO (»UNESCO-ova svjetska baština«) 2010. godine, obilježavajući sva španjolska mjesta pod zaštitom UNESCO-a, koja bi se mogla nastaviti do 2050. godine. Redoslijed izdavanja kovanica za određeno područje podudara se s redoslijedom kojim su proglašeni UNESCO-ovom svjetskom baštinom.[25]

Malta je izdala seriju od pet prigodnih kovanica od 2 €, sve povezane s malteškom ustavnom poviješću. Prva kovanica izdana je 2011., a posljednja 2015. godine.[26]

Zlatna i srebrna prigodna izdanja

[uredi | uredi kôd]

Nasljeđe stare nacionalne prakse je kovanje prigodnog srebrnog i zlatnog novca. Za razliku od uobičajenih izdanja, ovi novčići nisu zakonsko sredstvo plaćanja u cijeloj eurozoni, već isključivo u zemlji u kojoj se izdaju (npr. Finski prigodni novčić od 10 € ne može se koristiti u Portugalu).

Međutim, ovi su novčići namijenjeni prvenstveno sakupljačima, jer njihova vrijednost znatno premašuje nominalnu vrijednost. Neki srebrni novčići, poput njemačkih spomenica od 10 €, često su dostupni u bankama i nekim trgovcima po nominalnoj vrijednosti. Međutim, ovi novčići uglavnom ne cirkuliraju, već ih čuvaju sakupljači.

Neizvjesno je hoće li im Vijeće ministara dodijeliti status zakonskog sredstva plaćanja negdje izvan nacionalnih granica, jer San Marino, Monako i Vatikan također izdaju ovu vrstu novčića.

Belgijski novčić od 2,50 €

[uredi | uredi kôd]

Belgijski novčić od 2,50 € prigodno je izdanje koje vrijedi kao sredstvo plaćanja u Belgiji. Prvi je puta izdan 2015. godine u količini od 70 000 komada. Novčić obilježava 200. godišnjicu Napoleonovog poraza u bitci kod Waterlooa.[27]

Belgija je za tu priliku prvotno planirala kovati prigodnu kovanicu od 2 €. Međutim, Francuska je taj plan blokirala (nakon što je 180 000 kovanica već bilo iskovano, morali su ih odbaciti). Kovanje u apoenu od 2,5 eura otklanja pritužbe Francuske jer novčići neće biti zakonsko sredstvo plaćanja u cijeloj Europskoj uniji, već samo u Belgiji.[28] S obzirom na to da bilo koja zemlja eurozone može kovati novac čak i nepravilnog apoena, Belgija ima novčić od 2,5 eura.[29]

Optjecaj

[uredi | uredi kôd]

Europska središnja banka prati cirkulaciju i zalihe eurokovanica i novčanica. Zadatak je Eurosustava osigurati učinkovitu i nesmetanu opskrbu eurokovanica i održati njihovu cjelovitost u cijeloj eurozoni.[30]

Statistika

[uredi | uredi kôd]

Na kraju prosinca 2021. godine širom eurozone u optjecaju je bilo više od 141 milijarde kovanica. Za usporedbu, SAD su kovale više od 300 milijardi pennyja od 1983. godine kada je započeo trenutni bakrom presvučeni metalni sastav. Koristeći se stanovništvom od 341,9 milijuna ljudi za europodručje znači da je otprilike 199 milijardi kovanica apoena od 1 ili 2 centi po stanovniku, odnosno 215 kovanica ostalih apoena po stanovniku.

Statistički podaci važeći u prosincu 2021.[31]
apoen kovanica u optjecaju udio % vrijednost u € udio %
svi 141.183.000.000 100,00 31.230.900.000,00 100,00
1 c 38.120.000.000 27,00 381.200.000,00 1,22
2 c 29.680.000.000 21,02 593.600.000,00 1,90
5 c 23.036.000.000 16,32 1.151.800.000,00 3,69
10 c 16.248.000.000 11,51 1.624.800.000,00 5,20
20 c 12.725.000.000 9,01 2.545.000.000,00 8,15
50 c 6.711.000.000 4,75 3.355.500.000,00 10,74
1 € 7.747.000.000 5,49 7.747.000.000,00 24,81
2 € 6.916.000.000 4,90 13.832.000.000,00 44,29

Krivotvorenje

[uredi | uredi kôd]

Godišnje se iz optjecaja povuče približno 100 000 krivotvorenih kovanica eura, a otprilike isti broj zaplijeni se prije nego što uđu u optjecaj. S obzirom na to da je ukupna naklada 56 milijardi kovanica, krivotvorene kovanice su relativno rijetke. Otprilike polovica krivotvorina ima njemački nacionalni dizajn, ali krivotvorine su otkrivene u svakoj zemlji koja ih izdaje. Većina krivotvorenih kovanica je u apoenu od 2 € (60 % u 2011. godini),[nedostaje izvor] dok većinu ostatka čini apoen od 1 € i u manjem broju apoen od 50 centi. Broj krivotvorenih kovanica od 2 € koje se godišnje pronalaze smanjuje se, dok se broj krivotvorenih kovanica od 1 € i 50 centi povećava.

Ukupna količina krivotvorenih kovanica zaplijenjenih i povučenih iz optjecaja u:

  • 2017.: Prije puštanja u optjecaj: 31 059, nakon puštanja u optjecaj: 160 914[32]
  • 2016.: Prije puštanja u optjecaj: 77 084, nakon puštanja u optjecaj: 150 258
  • 2015.: Prije puštanja u optjecaj: 20, nakon puštanja u optjecaj: 146 889
  • 2014.: Prije puštanja u optjecaj: 301 970 nakon puštanja u optjecaj: 192 195
  • 2013.: Prije puštanja u optjecaj: 31 051, nakon puštanja u optjecaj: 177 600
  • 2012.: 184 000[33]
  • 2011.: 157 000[34]
  • 2010.: 186 000[35]
  • 2009.: 172 100[36]
  • 2008.: 195 900
  • 2007.: 211 100[37]
  • 2006.: 163 800
  • 2005.: 100 500
  • 2004.: 74.564[38]
  • 2003.: 26 191
  • 2002.: 2 336

Europsko tehničko i znanstveno središte procjenjuje da je 2002. godine u promet pušteno do 2 milijuna krivotvorenih kovanica.[nedostaje izvor]

Istrage Europske komisije pokazale su da se sofisticiranost krivotvorenja povećava, što otežava brzo otkrivanje.[39] Godine 2008. irski je eurozastupnik Eoin Ryan pozvao na strožu regulaciju žetona i medalja koji se sve češće koriste za male kupnje, uglavnom u automatima, širom Europe.[40]

Kovanice malih apoena

[uredi | uredi kôd]

Kovanice 1, 2 i 5 centi čine otprilike 64 % svih novih kovanica kovanih u eurozoni. Zbog troškova proizvodnje takvog kovanog novca male vrijednosti, Komisija i neke države članice predložile su da bi se troškovi mogli smanjiti zajedničkim dizajnom na obje strane ovih kovanica, umjesto kovanjem brojnih različitih dizajna.[22]

Zaokruživanje cijena

[uredi | uredi kôd]

Kovanice od 1 i 2 centi u početku su uvedene kako bi osigurale da se uvođenje eura ne iskoristi kao izgovor za povećanje cijena prilikom zaokruživanja. Zbog troškova održavanja optjecaja kovanica male vrijednosti koje obavljaju tvrtke i kovnice novca, Finska, Irska i Nizozemska zaokružuju cijene na najbližih pet centi (tzv. švedsko zaokruživanje) kod plaćanja gotovinom, pri čemu se ograničene serije tih kovanica kuju za kolekcionare, a ne općenitu cirkulaciju.[41][42][43] Kovanice su i dalje zakonsko sredstvo plaćanja i proizvode se izvan tih država. Unatoč tome, mnoge trgovine u Nizozemskoj odbijaju ih prihvatiti.

Zakon o švedskom zaokruživanju u Finskoj objavljen je u siječnju 2002. godine, neposredno nakon puštanja kovanica u optjecaj. Nizozemska je slijedila njihov primjer u rujnu 2004. godine. Nizozemska je to učinila pod pritiskom maloprodajnih poduzeća koja su tvrdila da je baratanje kovanicama od 1 i 2 centi preskupo. Nakon uspješnog pokusa u gradu Woerden u svibnju 2004. godine, maloprodaji u cijeloj Nizozemskoj dopušteno je zaokruživanje gotovinskih transakcija na najbližih pet centi od rujna 2004. godine.[44]

U Belgiji je zaokruživanje bila uobičajena praksa od 2014. godine; zaokruživanje je po zakonu obvezno za gotovinske transakcije od 1. prosinca 2019. godine.[45] Za plaćanja debitnim ili kreditnim karticama, trgovac može odabrati hoće li primijeniti zaokruživanje ili ne, ali mora prethodno obavijestiti klijenta.[46] S obveznim zaokruživanjem na snazi, belgijska Nacionalna banka zaustavila je kovanje kovanica od 1 i 2 centi.

Irska je to učinila 2015. nakon probnog zaokruživanja u Wexfordu 2013. godine.[42][47] U svibnju 2017. godine, talijanski je parlament donio rezoluciju o prestanku kovanja kovanica 1 i 2 centi počevši od 1. siječnja 2018. te o uvođenju švedskog zaokruživanja.[48][49]

Takav razvoj situacije dijelom je i zbog čimbenika kao što su rast cijena metala. Središnja banka Nizozemske izračunala je da bi uštedjela 36 milijuna USD godišnje ne koristeći kovanice manje vrijednosti. Druge zemlje poput Njemačke favorizirale su zadržavanje kovanica zbog težnje cijenama koje završavaju na 99 centi, a koje potrošaču izgledaju privlačnije od cijena zaokruženih na punu vrijednost (npr. 1,99 € u odnosu na 2€).[50] Luksemburg i Malta također su izjavili da ne žele ukloniti manje kovanice.[43][51] To ponavlja i sama Europska središnja banka, koja podržava kovanice, navodeći da omogućuje tvrtkama da točnije izračunaju cijene kako bi privukle potrošače. Prema istraživanju Eurobarometra među građanima EU 2005. godine, Nijemci su bili najskeptičniji prema uklanjanju kovanica od 1 i 2 centi iz cjelovitog prometa u eurozoni, ali u prosjeku je većina bila za njihovo uklanjanje (58 % za kovanicu od jednog centa i 52 % za kovanice od dva centa u 2005. godini). Belgijanci su pak najviše podržali uklanjanje manjih kovanica.[52] Sličnim je istraživanjem iz 2017. godine utvrđeno je da 64 % ispitanika u cijeloj eurozoni želi uklanjanje manjih kovanica te zaokruživanje cijena; s preko 70 % u Belgiji, Irskoj, Italiji, Nizozemskoj i Slovačkoj. Samo su Portugal i Latvija favorizirali zadržavanje kovanica (49 % protiv uklanjanja, 45 – 46 % za).[53]

Europska komisija je 2010. godine objavila svoje smjernice o svakodnevnim pitanjima gotovine u eurima kako bi građanima dala odgovore o izravnom utjecaju kovanica na njihov svakodnevni život. Ove se smjernice temelje na deset vodećih načela. Dva od ovih vodećih načela bila su, i još uvijek su, da se „Ne smiju nametati dodatne naknade za gotovinske isplate” i „Države članice ne bi trebale usvojiti nova pravila zaokruživanja na najbližih pet centi”.[54]

Kontroverze

[uredi | uredi kôd]

U proljeće 2016. iskrsnula je polemika u Nizozemskoj nakon što je epizoda televizijskog programa Keuringsdienst van Waarde pokazala da južnokorejska tvrtka Poongsan proizvodi nizozemske i druge kovanice eura. Ova je tvrtka također poznati proizvođač kasetnog streljiva.[55] Kasetno streljivo međunarodno je zabranjeno Konvencijom o kasetnom streljivu (CCM) iz 2008. godine zbog svojih neselektivnih i dugoročnih učinaka na civile. CCM zabranjuje uporabu, proizvodnju, zalihe ili prijenos kasetnog streljiva, kao i pomoć u tim djelima. Nakon postavljanja parlamentarnih pitanja, nizozemska vlada izjavila je da je Kraljevska nizozemska kovnica novca naručila oko 40 milijuna „praznih kovanica” između 2011. i 2016. godine, te da se Poongsan nalazio na popisu provjerenih dobavljača Radne skupine direktora kovnice Europske komisije.[56] Od tada su i Kraljevska nizozemska kovnica novca i Norveška kovnica novca isključili tvrtku Poongsan kao dobavljača kovanica zbog umiješanosti u kasetno streljivo.[57] U Europskom parlamentu postavljena su i pitanja o prisutnosti Poongsana na provjerenom popisu dobavljača praznih kovanica radne skupine Europske komisije za kovnice novca. Međutim, Komisija je rekla kako je odgovornost po ovom pitanju na državama članicama Unije.[58]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Coins. Europska središnja banka
  2. ↑ a b ECB: Introduction. ECB. ECB
  3. ↑ FT.com – The history of the euro. Financial Times. Financial Times. 21. svibnja 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. svibnja 2013. Pristupljeno 13. veljače 2013.
  4. ↑ History of the Eurogroup - Eurozone. Eurogroup. eurozone.europa.eu. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. srpnja 2013. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  5. ↑ ECB: 2004. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  6. ↑ France - European Commission. European Commission. European Commission. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  7. ↑ ECB: 2007. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  8. ↑ ECB: 2009. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  9. ↑ ECB: 2012. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  10. ↑ The 2004 enlargement: the challenge of a 25-member EU. EUROPA. europa.eu. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  11. ↑ a b c d e f ECB: Common sides. ecb.int. European Central Bank. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  12. ↑ ECB: Map of euro area 1999-2011. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  13. ↑ Consumer coins. Copperinfo.com. 1. siječnja 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2012. Pristupljeno 17. srpnja 2011.
  14. ↑ What is Nordic Gold. Copperinfo.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2011. Pristupljeno 17. srpnja 2011.
  15. ↑ a b ECB: Coins. ECB. ECB. Pristupljeno 1. srpnja 2013.
  16. ↑ a b Common guidelines: the national sides of euro coins. Europa. europa.eu. 19. siječnja 2007. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  17. ↑ a b Euro coins - European Commission. Europa. ec.europa.eu. 14. svibnja 2013. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  18. ↑ https://en.numista.com/catalogue/pieces107.html
  19. ↑ BBC NEWS Health Euro coins 'trigger allergy'. BBC News. bbc.co.uk. 12. rujna 2002. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  20. ↑ The euro outside the euro area. ec.europa.eu. 5. srpnja 2011. Pristupljeno 10. rujna 2011.
  21. ↑ Predstavljanje dizajna nacionalne strane kovanica eura i centa (4.2.2022.). Pristupljeno 4. veljače 2022.
  22. ↑ a b Five years of Euro banknotes and coins. Europa. europa.eu. 17. siječnja 2007. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  23. ↑ ECB: Security features. ECB. ECB. Pristupljeno 2. srpnja 2013.
  24. ↑ Commemorating 10 years of Economic and Monetary Union!. EuroDesignContest. 17. prosinca 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2008. Pristupljeno 28. veljače 2008.
  25. ↑ Spanien: Weitere Ausgaben der 2-Euro-Gedenkmünzenserie "UNESCO-Weltkulturerbestätten". 19. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2011. Pristupljeno 20. siječnja 2010.
  26. ↑ Commemorative coins 2011 - ECFIN - European Commission. Ec.europa.eu. Pristupljeno 10. travnja 2011.
  27. ↑ Bilefsky, Dan. 9. lipnja 2015. Belgium Commemorates Waterloo With a Coin, and France Is Not Pleased. The New York Times
  28. ↑ Jason Karaian. "France’s whining won’t stop Belgium from minting coins commemorating the Battle of Waterloo". Quartz, 9 June 2015.
  29. ↑ Euro coin row: France wins the battle, Belgium wins the war The Guardian June 10, 2015.
  30. ↑ ECB: Circulation. European Central Bank. European Central Bank. Srpanj 2019
  31. ↑ Banknotes and coins statistics (Full report) - Banknotes and coins statistics - ECB/Eurosystem policy - Reports - ECB Statistical Data Warehouse. sdw.ecb.europa.eu. Pristupljeno 5. veljače 2022.
  32. ↑ EU-wide progress on tackling euro coin counterfeiting in 2017. Europa.eu. Pristupljeno 17. veljače 2019.
  33. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2012. Europa.eu. Pristupljeno 17. veljače 2019.
  34. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2011. Europa.eu. Pristupljeno 24. svibnja 2012.
  35. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2010. Europa.eu. Pristupljeno 8. rujna 2011.
  36. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2009. Europa.eu. Pristupljeno 10. travnja 2011.
  37. ↑ EUROPA - Press Releases - Euro coin counterfeiting in 2007. Europa.eu. Pristupljeno 10. travnja 2011.
  38. ↑ European Commission - OLAF - EURO COIN COUNTERFEITING IN 2004. European Commission. ec.europa.eu. 18. siječnja 2005. Pristupljeno 22. srpnja 2013.
  39. ↑ 'Most sophisticated' fake euro coin network uncovered in Italy. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2008.
  40. ↑ "Euro coins need protection," says Irish MEP Eoin Ryan. European Parliament. europarl.europa.eu. 1. prosinca 2013. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  41. ↑ Save the penny or leave the penny? - Business - CBC News. CBC News. www.cbc.ca. 15. prosinca 2010. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  42. ↑ a b Central Bank announces rollout of rounding of 1 c and 2 c coins nationally. www.centralbank.ie. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2017. Pristupljeno 24. studenoga 2020.
  43. ↑ a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2017. Pristupljeno 24. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  44. ↑ Castle, Stephen. 16. rujna 2004. Smallest Euro coins dropped by two nations. Independent, The (London). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2007. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
  45. ↑ Rounding to the nearest five cents will be obligatory for cash payments. The Brussels Times (engleski). 24. studenoga 2018. Pristupljeno 24. veljače 2020.
  46. ↑ Payments rounded to nearest 5 cents from December: the end of 1 and 2 cents?. The Brussels Times (engleski). 15. studenoga 2019. Pristupljeno 24. veljače 2020.
  47. ↑ Written Answers 23960/13: Euro Coins Production. Dáil debates. Unrevised. 21. svibnja 2013. Pristupljeno 26. svibnja 2013.
  48. ↑ Italia, addio alle monetine da 1 e 2 centesimi. Corriere del Ticino (talijanski). 27. svibnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2018. Pristupljeno 28. svibnja 2017.
  49. ↑ (www.dw.com), Deutsche Welle. Italy to stop producing 1- and 2-cent coins - DW - 29.05.2017. DW.COM
  50. ↑ Tiplady, Rachel. 22. rujna 2004. Small Change, Big Annoyance in Europe - Businessweek. Bloomberg Businessweek. www.businessweek.com. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  51. ↑ 1c and 2c coins here to stay. maltatoday.com.mt
  52. ↑ The euro, 4 years after the introduction of the banknotes and coins (PDF). Eurobarometer. ec.europa.eu. Studeni 2005. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  53. ↑ http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/ResultDoc/download/DocumentKy/80850
  54. ↑ Euro legal tender - European Commission. Ec.europa.eu. Pristupljeno 26. ožujka 2013.
  55. ↑ Keuringsdienst: De industrie achter clustermunitie. npo.nl. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2017. Pristupljeno 24. studenoga 2020.
  56. ↑ Staten-Generaal, Tweede Kamer der. Antwoord op vragen van de leden Merkies en Jasper van Dijk over de productie van euromunten door een Zuid-Koreaans bedrijf dat ook betrokken is bij de productie van clustermunitie. zoek.officielebekendmakingen.nl
  57. ↑ Investment, Stop Explosive. Home - Stop Explosive Investments: Help stop the funding of cluster bomb producers. www.stopexplosiveinvestments.org
  58. ↑ Written question - Production by South Korean company Poongsan of cluster munitions and Euro coin blanks - E-007032/2016. www.europarl.europa.eu
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Eurokovanice&oldid=7014565"