Trajno djevičanstvo Djevice Marije

Trajno djevičanstvo Djevice Marije kršćanska je doktrina da je Marija, Isusova majka, bila djevica "prije, za vrijeme i poslije" rođenja Isusa Krista.^[1] U zapadnom kršćanstvu, Katolička Crkva se pridržava ove doktrine, kao i neki luterani, anglikanci, kalvinisti i drugi protestanti.^[2] Šenuda III., papa Koptske pravoslavne crkve, potvrdio je učenje, a istočne pravoslavne crkve priznaju Mariju kao „Aeiparthenos”, što znači "uvijek djevica". To je jedna od četiri marijanske dogme Katoličke Crkve. Većina modernih nekonformističkih protestanata odbacuje doktrinu.

Tradicija o trajnom djevičanstvu Djevice Marije prvi se put pojavljuje u tekstu iz kasnog 2. stoljeća koji se zove Jakovljevo protoevanđelje. Drugi carigradski sabor 553. dao joj je naslov "Aeiparthenos", što znači "uvijek djevica", a na Lateranskoj sinodi 649., papa Martin I. naglasio je trostruki karakter vječnog djevičanstva, prije, za vrijeme i nakon Kristova rođenja. Luteranski Smalcald članci (1537.) i Reformirana druga helvetska ispovijest (1562.) također su kodificirali doktrinu o trajnom djevičanstvu Djevice Marije.

Do ranog 4. stoljeća širenje monaštva promicalo je celibat kao idealno stanje,^[3] i uspostavljena je moralna hijerarhija s brakom koji je zauzimao treći rang ispod doživotnog djevičanstva i udovništva. Istočni teolozi općenito su prihvaćali Mariju kao „Aeiparthenos”, ali mnogi u Zapadnoj Crkvi bili su manje uvjereni u to. Teolog Helvidije usprotivio se obezvrjeđivanju braka svojstvenom ovom gledištu i tvrdio da su dva stanja, djevičanstva i braka, jednaka. Njegov suvremenik sv. Jeronim, shvaćajući da bi to dovelo do toga da Majka Božja zauzme niže mjesto na nebu od djevica i udovica, branio je njezino trajno djevičanstvo u svom iznimno utjecajnom djelu „Protiv Helvidija” (Vječno djevičanstvo blažene Marije), izdanom oko 383. godine.

Izvori

↑ Bromiley, Geoffrey W. (1995). The International Standard Bible Encyclopedia. Eerdmans. ISBN 9780802837851.
↑ Alexander, Joseph Addison (1863). The Gospel According to Mark. C. Scribner.
↑ Hunter, David G. (Spring 1993). "Helvidius, Jovinian, and the Virginity of Mary in Late Fourth-Century Rome". Journal of Early Christian Studies. Johns Hopkins University Press. 1 (1): 47–71. doi:10.1353/earl.0.0147. S2CID 170719507. Retrieved 2016-08-30.

[1] Bromiley, Geoffrey W. (1995). The International Standard Bible Encyclopedia. Eerdmans. ISBN 9780802837851.

[2] Alexander, Joseph Addison (1863). The Gospel According to Mark. C. Scribner.

[3] Hunter, David G. (Spring 1993). "Helvidius, Jovinian, and the Virginity of Mary in Late Fourth-Century Rome". Journal of Early Christian Studies. Johns Hopkins University Press. 1 (1): 47–71. doi:10.1353/earl.0.0147. S2CID 170719507. Retrieved 2016-08-30.

[1]

[2]

[3]