Пређи на садржај

Nordijski model

С Википедије, слободне енциклопедије

Švedski model je model države blagostanja karakterističan za Švedsku i ostale nordijske ili skandinavske zemlje pa se još naziva i nordijski model ili skandinavski model. To je vrlo uspješan kompromis između kapitalizma i socijalizma, spoj socijalne države i stalnog rasta švedske odnosno skandinavskih ekonomija.

Opis

[уреди | уреди извор]
Zastave nordijskih zemalja

Socijalna zaštita u Švedskoj uglavnom se finansira porezima. O njoj brinu tri različita ministarstva: socijalna pomoć pripada pod nadležnosti Ministarstva zdravstva i socijalne zaštite; obrazovanje je u nadležnosti Ministarstva prosvjete i nauka, a tržište rada je pod nadležnošću Ministarstva zaposlenosti.

Početak švedskog sistema socijalne zaštite bio je u organizaciji Crkve. Postao je obavezan od 1734, kada je svaka parohija morala imati dom za starije osobe.[1] U 19. vijeku otavarane su privatne dobrotvorne organizacije za bolesnike, a od 1891. to je regulisano i subvencionisano.[2] Vlada Liberalne stranke donijela je Nacionalni mirovinski zakon 1913, koji pruža sigurnost za starije osobe, a od 1934. pomaže se nezaposlenim osobama.

Švedska je uspostavila uspješan model demokratskog socijalizma, zbog jedinstvenog načina na koji su švedske radničke vođe, političari i staleži sarađivali tokom ranog razvoja švedske socijalne demokratije. Nastojalo se vlast i odlučivanje prebaciti s elite na radnike i u tome se uspjelo. Švedske socijalističke vođe odabrale su umjeren, reformistički politički smjer pa je Švedska izbjegla ozbiljne ekstremističke izazove, te političku i klasnu podjelu, a i ratne sukobe. Sve do danas, njeguje se socijalna država i široka zaštita građanskih sloboda. Temelj švedske politike je da snaga dolazi iz naroda.[3]

Švedska socijaldemokratska partija često se naziva jednom od najuspješnijih socijaldemokratskih stranaka na svijetu. Od godine 1933. kada je došla na vlast i primijenila socijaldemokratska načela u borbi protiv velike ekonomske krize, njene vlade su uspješno iskoristile neutralnost Švedske u Drugom svjetskom a kasnije Hladnom ratu kako bi stvorile jedan od najbolje organizovanih i najefikasnijih sistema države blagostanja, a istovremeno omogućile stalan rast švedske ekonomije. Švedski model, koji mnogi smatraju najuspješnijim kompromisom između kapitalizma i socijalizma, švedskim socijaldemokratama je omogućio da ostanu na vlasti više od sedam decenija — s izuzetkom perioda 1976—1982. i 1991—1994. godine. Međutim, ulazak Švedske u EU i problemi izazvani procesom globalizacije natjerali su švedske socijaldemokrate da u posljednje vrijeme razmišljaju o zaokretu prema neoliberalnoj tržišnoj politici odnosno ideologiji Trećeg puta.

Ministarstvo zdravstva i za socijalne poslove odgovorno je za dobrobit građana i blagostanje. To se definiše kao finansijska sigurnost u vrijeme bolesti, starosti i kao pomoć za porodicu, socijalne usluge, zdravstvena zaštita, promovisanje zdravlja i prava djece. Obrazovanje je besplatno, a jaka je uloga sindikata s velikim brojem članova.

Skandinavski model obračuna s mitom i korupcijom je nemilosrdan, tako da ni kralj nema ekonomski imunitet. Švedski birači ne trpe pohlepne političare. Kriterijumi koje birači u Skandinaviji postavljaju pred svoje političare su vrlo visoki, a kazne za prekršioce nemilosrdne. Niko nije nedodirljiv i izuzet.[4]

Cjelokupno stanovništvo ima jednak pristup javnim zdravstvenim uslugama. Švedski zdravstveni sistem je javno finansiran.

Vidi još

[уреди | уреди извор]

Reference

[уреди | уреди извор]
  1. ^ http://wisberg.se/wisberg.se/pdf/1734/4bygg.pdf
  2. ^ Orfield, Lester B. (1953). The Growth of Scandinavian Law. The Lawbook Exchange, Ltd. str. 299—. ISBN 978-1-58477-180-7. 
  3. ^ Švedska i norveška formula: Elita od 1% se ipak može pobijediti | Novi svjetski poredak
  4. ^ Švedski model obračuna sa mitom i korupcijom | B92 Blog

Literatura

[уреди | уреди извор]

  • Christiansen, Niels Finn; et al. (2006). The Nordic Model of Welfare. 
  • Lakey, George (2016). Viking Economics: How the Scandinavians Got It Right-and How We Can, Too. ISBN 1612195369.  Melville House Publishing.
  • Hilson, Mary (2008). The Nordic model: Scandinavia since 1945. 
  • Bucken-Knapp, Gregg (2009). Defending the Swedish Model: Social democrats, trade unions, and labor migration policy reform.  Lexington Books
  • Kvist, Jon; et al. (2011). Changing social equality: The Nordic welfare model in the 21st century. 
  • Nik Brandal, Øivind Bratberg, Dag Einar Thorsen (2013). The Nordic Model of Social Democracy. ISBN 1137013265.  Pallgrave MacMillan.
  • Kenworthy, Lane (2014). Social Democratic America. ISBN 0199322511.  Oxford University Press USA.
  • Booth, Michael (2014). The Almost Nearly Perfect People: The Truth About the Nordic Miracle. 
  • Partanen, Anu (2016). The Nordic Theory of Everything – In Search of a Better Life. 
  • Åke Sandberg (ed.) Nordic Lights. Work, Management and Welfare in Scandinavia. Stockholm: SNS (2013)

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]

Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nordijski_model&oldid=28854472”