Hrvatsko Kraljevstvo

Hrvatsko kraljevstvo
925-1102. (Srednji vijek)
	Položaj na karti
Glavni grad	Nin; Biograd; Šibenik; Solin; Knin; Split;
Službeni jezik	hrvatski
Državno uređenje	Kraljevina
Zakonodavstvo
Površina
• Ukupno	105.000 km2 (približno) km2

Hrvatsko kraljevstvo ili Kraljevina Hrvatska (latinski: regnum Croatorum ili regnum Croatiae) bila je srednjovjekovna kraljevina koja je pokrivala današnji prostor Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Istočni Srijem i dijelove Crne Gore. Kraljevina je uspostavljena godine 925. Prema Ljetopisu popa Dukljanina prvi kralj se krunio na Duvanjskom polju. Hrvatsko kraljevstvo egzistiralo je 150 godina, a historija te države bila je obilježena sukobima, pobjedonosnim za Hrvate: rat s Mlecima, Bugarima, Mađarima i dr., a ponekada Kraljevina je bila sukobljena i sa papom i Papinskom državom. Glavni uzrok sukoba s papom bila je težnja hrvatskih moćnika da se liturgija obavlja na narodnom, hrvatskom jeziku, što je kasnije i postignuto. Tome je najviše pridonio biskup Grgur Ninski.

U djelu Konstantina VII. De administrando imperio Hrvatsko kraljevstvo opisano je kao država sa snažnom vojskom koja ratuje samo kad je napadnuta. Međutim, Kraljevina Hrvatska počinje slabiti smrću Dmitra Zvonimira, čija je supruga bila Mađarka, sestra mađarskog kralja Ladislava Arpadovića. Nakon njega kratkotrajno su vladala još dva kralja.

Nakon smrti posljednjeg iz loze Trpimirovića, Stjepana II, Koloman Arpadović se proglasio kraljem, no Petar iz plemićke porodice Svačića diže ustanak. Koloman je pobijedio Petra na planini Gvozd (današnja Petrova gora na Kordunu) 1097. godine, no i dalje ne uspijeva vladati Hrvatskom jer izbijaju učestale bune protiv njega. Uvidjevši to, Koloman sastavlja Pacta Conventu i dogovara se s hrvatskim plemstvom da će Hrvatska imati prava kao samostalna država pod njegovom krunom, a da će hrvatsko plemstvo zadržati prava koja je imalo za vrijeme Trpimirovića. Hrvatski historičari tvrde kako je nakon 1102. nastupila personalna unija s Ugarskom (zajednički vladar), no mađarski historičari tvrde kako je Hrvatska bila osvojena. Bilo kako bilo, Hrvatska je zadržala veliku samostalnost, a kasnije je zapisano: Nekada smo imali svoje rođene, a ne ugarske kraljeve. Nije nas Ugrima podvrgnula nijedna sila, nijedno ropstvo, nego se sami od svoje volje pokorismo, ne kraljevstvu, nego kralju njihovu.^{[potreban citat]}

Hrvatsku pod mađarskim kraljem obilježio je rat s Tatarima i početak turskog prodiranja u ove krajeve. Era Hrvatske zajednice s Ugarima završava 1526. s Bitkom na Mohačkom Polju.

Položaj crkve

Crkva je u svim srednjovjekovnim državama bila jaka svjetovna i feudalna sila i velik i moćan oslonac kraljevske vlasti, pa tako i u Hrvatskoj. Hrvatski su kraljevi bogato darivali Crkvu zemljom i ostalim dobrima, podupirali Crkvene moćnike za koje su smatrali da će im njihovo prijateljstvo najviše koristiti te sklapali savez sa Svetom Stolicom kao jednom od najutjecajnijih političkih faktora u srednjovjekovnoj Europi.

Za postojanja hrvatskog kraljevstva su održana dva velika Crkvena sabora, prvi 925. – 928. i drugi 1060.

Prvi Crkveni sabor (925. – 928.)

Na prvom Crkvenom saboru u Splitu najviše se raspravljalo o pitanju vrhovne Crkvene vlasti u Hrvatskoj. Kada su dalmatinski gradovi došli pod hrvatsku vlast, splitski je nadbiskup Ivan zatražio pravo da u crkvenim poslovima upravlja nad svim dalmatinskim biskupijama i nad čitavom Hrvatskom, u kojoj je vrhovnu crkvenu vlast imao biskup Grgur iz Nina. On se odupro težnji splitskog nadbiskupa, koji je htio na taj način doći do prihoda s cjelokupnog hrvatskog područja. Crkva sv. Donata / Forum Da se o tome odluči, u Splitu su sazvana dva crkvena sabora za Hrvatsku, Dalmaciju i Zahumlje. Na njima je zaključeno da se vrhovna crkvena vlast prizna splitskom nadbiskupu na čitavom hrvatskom području od mora do Drave i od Raše do Kotora, čime je bila uspostavljena jedinistvena crkvena organizacija korisna za hrvatsku državu. Ninska je biskupija ukinuta, a Grguru predana Skradinska. Osim toga su sabori zabranili da se zaređuju svećenici koji bi se u bogoslužju služili staroslavenskim jezikom.

Zbog toga se bogoslužje imalo ograničiti na dio redovnika i na crkve bez latinskih svećenika. Kako je pak bilo malo svećenika koji su znali latinski jezik, to se zapadno bogoslužje na crkvenoslavenskom jeziku hrvatskog obilježja sačuvalo. S njim se očuvalo hrvatsko narodno pismo glagoljica, pa je oboje postalo dio naše narodne kulture.

Treći Crkveni sabor 1060. godine

Papa Nikola II. zabranjivao je ređenje oženjenih muškaraca za svećenike i na kršćanskom Zapadu provodio mnoge reforme da bi uspostavio disciplinu u crkvenoj organizaciji. Zbog tih je reformi 1060. u Hrvatsku stigao poseban papin izaslanik koji je najprije u Biogradu posjetio kralja Petra Krešimira, a onda u Splitu sazvao crkveni sabor. Odluke trećeg splitskog sabora podudaraju se s kanonima što su ih tada usvajali brojni slični sinodi u katoličkim zemljama, ali s dva zaključka koja su tadašnja hrvatska specifičnost. Prvi od tih kanona glasi: "Ako bi odsad koji od klerika nosio bradu ili dugu kosu, nema više prava ulaza u crkvu: njega treba podvrći kanonskoj kazni prema njegovom crkvenom stupnju", "Zabranjuje se pod kaznom prokletstva zaređivati Slavene ako nisu vješti u latinskoj knjizi." Poslije papina odobrenja ovih protuslavenskih odluka počelo je njihovo temeljito provođenje. Većina tadašnjeg klera bila je oženjena i nije znala latinski, pa je uslijedilo masovno zatvaranje slavenskih crkvi, a njihovim svećenicima bijaše zabranjeno čitati misu. Ovo teško stanje izazvalo je velikih nemira po čitavoj Hrvatskoj i narod se podijelio u dvije stranke, plemstvo i svećenstvo i drugu reformističku stranku s dvorom visokim plemstvom i višim klerom.

Reference

Bellamy, Alex: The Formation of Croatian National Identity: A Centuries-old Dream, Manchester University Press, 2003. ISBN 978-0-7190-6502-6
Singleton, Frederick Bernard: A short history of the Yugoslav peoples. Cambridge University Press. 1985. ISBN 978-0-521-27485-2.
Curtis, Glenn: "A Country Study: Yugoslavia (Former) - The Croats and Their Territories". Library of Congress. 1992.

Također pogledajte

Ivan Zakmardi

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Hrvatsko Kraljevstvo