Idi na sadržaj

Luteinizirajući hormon

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Horionski gonadotropin alfa
Identifikatori
SimbolCGA
Alt. simboliHCG, GPHa, GPHA1
NCBI gen1081
HGNC1885
OMIM118850
RefSeqNM_000735
UniProtP01215
Ostali podaci
LokusHrom. 6 q14-q21
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro
Luteinizirajući hormon beta polipeptid
Identifikatori
SimbolLHB
NCBI gen3972
HGNC6584
OMIM152780
RefSeqNM_000894
UniProtP01229
Ostali podaci
LokusHrom. 19 q13.3
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro

Luteinizirajući hormon (LH) – također poznat I kao lutropin, a ponekad i lutrofin[1]) – je hormon koga proizvode gonadotropne ćelije prednjeg režnja hipofize. Kod žena, akutni porast LH ("LH') pokreće ovulaciju i razvoj žutog tela. U muškaraca, gdje je LH je također nazvan intersticijski hormon stimulacije ćelija (ICSH),[2] stimulira Leidigove ćelije za proizvodnju testosterona. Djeluje sinergistički sa FSH.[3][4]

Struktura

[uredi | uredi izvor]

LH je heteroproteinski dimerni glikoprotein. Svaka monomerna jedinica je molekula glikoproteina; jedna alfa i jedan beta podjedinica grade puni, funkcijski protein. Njegova struktura je slična onoj kod ostalih glikoproteinskih hormona, folikul-stimulirajućeg hormona (FSH), tireostimulirajućeg hormona (TSH), i horionskog gonadotropina (hCG). Proteinski dimer sadrži dvije glikopeptidne podjedinice, označene kao alfa i beta, koje su nekovalentno vezane (bez disulfidnoh mosta koji bi ih povezivao):[5]

  • Alfa podjedinica glikoproteinskog hormona u LH, FSH, TSH, i hCG je identična, a kod ljudi sadrži 92 aminokiseline, ali 96 aminokiselina u gotovo svih ostalih kičmenjaka (glikoproteinski hormoni ne postoje u beskičmenjaka).
  • Beta podjedinica varira po pomenutim hormonima. LH ima beta podjedinicu od 120 aminokiselina (LHB) koje određuju njegove specifične biološke akcije i odgovoran je za specifičnost interakcije sa LH receptorom. Ova beta podjedinica sadrži sekvencu aminokiselina koja pokazuje velike homologije sa beta podjedinicama horionski gonadotropin čovjeka i oba stimuliraju isti receptor. Međutim, hCG beta podjedinica sadrži 24 dodatne aminokiseline, a dva hormona se razlikuju u sastavu svojih šećernih polovina.

Različit sastav ovih oligosaharida utiče na bioaktivnosti i brzinu degradacije. Biološki poluraspad LH je 20 minuta, što je kraće nego kod FSH (3-4 sata) i hCG (24 sata)

Geni

[uredi | uredi izvor]

Gen za sintezu '’alfa podjedinice nalazi se na hromosomu 6, pozicija: q12.21. Gen za beta podjedinicu luteinizirajućeg hormona je lokaliziran u genskom klasteru LHB/CGB na hromosomu 19: q13.32. Za razliku od aktivnosti alfa gena, aktivnost gena za beta podjedinicu LH je ograničena na hipofizne gonadotropne ćelije. To je regulirano oslobađajućim hormonom gonadotropin iz hipotalamusa. Inhibin, activin i hormonI ne utiču na genetičku aktivnost za proizvodnju beta podjedinice LH.

Funkcija

[uredi | uredi izvor]
Efekti LH u organizmu čovjeka

U oba spola LH je od suštinskog značaja za reprodukciju.

Efekti kod žena

[uredi | uredi izvor]

LH podržava teka-ćelije u jajnicima koje obezbjeđuju androgene i hormonske prekursore za proizvodnju estradiola. U vrijeme menstruacije, FSH inicira rast folikula, posebno utičući ns granuloza-ćelije.[6] Uz porast u estrogena, LH receptori također utiču na sazrijevanja folikula, što uzrokuje da se proizvede više estradiola. Na kraju, kada je folikul potpuno zreo, vrhunac u proizvodnji folikulskog 17-hidroksiprogesterona inhibira proizvodnju estrogena, što dovodi do smanjenja negativne povratne informacije GnRH koja je posredovana estrogenom u hipotalamusu, koji zatim podstiče oslobađanje LH iz prednjeg režnja hipofize.[7] Međutim, postoji još jedna teorija o vrhuncu LH, kao pozitivnom mehanizmu povratne informacije od estradiola. Nivoi stalno raste kroz folikulske faze, a kada dostigne nepoznati prag, to rezultira u vrhuncu lučenja LH. Ovaj efekt je suprotan od uobičajenog negativnih mehanizma povratne informacije predstavljene na nižim nivoima. Drugim riječima, mehanizam/mehanizmi još uvijek nisu posve jasni.[8] Povećanje proizvodnje LH traje samo 24 do 48 sati. Ovaj "LH" izaziva ovulaciju, ne samo otpuštanjem jajeta iz folikula, već i pokretanje konverzije ostatka folikula u žutom telu da, s druge strane, proizvodi progesteron za pripremu endometrija za moguću implantaciju. LH je neophodan za održavanje luteusne funkcije za dvije druge sedmice menstruacijskog ciklusa. Ako se dogodi trudnoća, razina LH će se smanjiti, a luteusnu funkciju će umjesto toga vodi akciju hCG (horionski gonadotropin čovjeka), hormon vrlo sličan LH, ali se luči iz nove placente.[3]

Efekti kod muškaraca

[uredi | uredi izvor]

LH djeluje na Leidigove ćelije testisa , što se regulira putem GnRH.[9] Leydigove ćelije proizvode testosteron (T) pod kontrolom LH, koji regulira ekspresiju enzima 17-β hidroksisteroid-dehidrogenaze koji se koristi za pretvaranje androstenediona, hormona koji proizvodi gonada, testosterona,[10] i androgena, koji i endokrinu i intratestikulsku aktivnosti u spermatogenezi.

LH se luči iz hipofize, a pod kontrolom impulsa oslobađajućeg hormona gonadotropina (GnRH). Kada su razine T niske, GnRH se oslobađa iz hipotalamusa, stimuliranjem hipofize za oslobađanje LH.[9] Kako se razina T povećava, to će djelovati na hipotalamus i hipofizu preko negativne povratne petlje i inhibiraju oslobađanje GnRH, a posljedično i LH.[10] Androgeni (T, DHT) inhibiraju monoaminooksidaze (MAO) u epifizi, što dovodi do povećanja melatonina i smanjenja LH i FSH putem povećanja GnIH i sekrecije, što izaziva sinteza pod uticajem melatonina. T se može biti aromatiziran u estradiol (E2) da inhibira LH. E2 smanjuje amplitude impulsa i reakcije GnRH iz hipotalamusa na hipofizu.[11]

Gonadni steroidi (estrogenI i androgeni) uglavnom imaju negativne efekte povratne informacije o otpuštanju GnRH-1 na nivou hipotalamusa i na gonadotrope, smanjujući njihovu osjetljivost na GnRH. Pozitivne povratne informacije estrogena se javlja u gonadnoj osi ženskih sisara i odgovoran je za srednjeciklusni nalet LH koji stimulira ovulaciju. Iako estrogeni inhibiraju otpuštanje kispeptina (KP) iz kiss1 neurona u ARC, estrogeni stimuliraju otpuštanje Kp iz KP neurona u AVPV. Kako se nivo estrogena postepeno povećava, pozitivni učinak prevladava, što dovodi do povećanja LH. GABA - luče neuroni koji inerviraju neurone GnRH-1, može stimulirati lučenje GnRH-1. Ovi GABA neuroni također posjeduju ER i mogu biti odgovorni za skok lučenja GnRH-1.[3] Dio inhibitornih akcija endorfina na otpuštanje GnRH-1 je preko inhibicije tih GABA neurona. Pucanje jajničkih folikula za vrijeme ovulacije uzrokuju drastično smanjenje sinteze estrogena i značajno povećanje lučenja progesterona žutog tela u jajniku, vraćajući pretežno negativne povratne informacije na hipotalamusnu sekreciju GnRH-1.[12]

Promjene u lučenju LH i testosterona (T) u krvi i pulsirajuće sekrecije su izazvane promjenama u spolnom uzbuđenju muškaraca.[13]

Normalne razine

[uredi | uredi izvor]
Referentni rasponi za sadržaj u krvi luteinizirajućeg hormona (LH) u menstruacijskom ciklusu {{
  • . Rasponi koji su označeni prema biološkoj fazi mogu se koristiti u pomnom praćenju menstrualnog ciklusa u pogledu drugih markera biološke progresije, sa vremenskom skalom koja se može komprimirati ili rastegnuti na nešto brže ili sporije, odnosn ciklus napreduje u odnosu na prosječnu ciklus.
  • Rasponi koji označavaju međuciklusnu varijabilnost su prikladniji za korištenje u slučaju da se ciklus ne prati od samog početka menstruacije, ali gdje je žena tačno zna svoju prosječnu dužina i vrijeme ovulacijskog ciklusa, a da su donekle u prosjeku redovni, sa vremenskm skali koja se može skratiti ili produžiti prema prosječnoj dužini ciklusa, odnosno prema prosjeku populacije.
  • Rasponi koji označavaju varijabilnost među ženama' su prikladniji za korištenje kada su prosječna dužina ciklusa i vrijeme ovulacije nepoznati, već je dat samo početak menstruacije

Razine LH su obično niske u djetinjstvu I kod žena, a visoke nakon menopauze. Kako se LH luči impulsno, potrebno je slijediti koncentraciju kod određene žene tokom dovoljno dugog perioda vremena da se dobiju prave informacije o pojedinačnom nivou u krvi.

Tokom reprodukcijskih godina, tipični nivoi su između 1-20 IU / L. Fiziološki visoki nivo LH se vide u LH obično posljednjih 48 sati.

U muškaraca preko 18 godina starosti, referentni rasponi su procjenjuje se na 1,8-8,6 IU/L.[14] LH se mjeri u internacionalnim jedinicama (UI). Za ljudski urinarni LH, jedan IU definira se kao količina LH koja ima aktivnost odgovara na 0,13369 mg čistog ljudskog mokraćnog LH.[15]

Predviđanje ovulacije

[uredi | uredi izvor]

Otkrivanje skoka u oslobađanje luteinizirajućeg hormona ukazuje na predstojeću ovulaciju. LH se može otkriti pomoću kompleta (OPK, također LH-kit) za predviđanje ovulacije analizom urina, obično dnevno, oko termina kada se može očekivati u vrijeme ovulacije.[16] Konverzija iz negativnog u pozitivno čitanje sugerira da će se ovulacija dogoditi u roku od 24-48 sati, dajući ženama dva dana da se uključe u seksualni odnos ili vještačku oplodnu, s namjerom začeća.[17]

Testovi se mogu ručno čitati pomoću promene boje papirne indikatorske trake, ili digitalno uz pomoć elektronskog očitavanja. Testovi za luteinizirajući hormon mogu se kombinirati s testiranjem za estradiol, u testovima kao što je jasnoplavo praćenje plodnosti.[18]

Osjetljivost LH testova se mjeri u hiljaditim dijelovima međunarodnih jedinica, sa testovima koji su obično dostupni u rasponu 10-40 mIU. (Što je manji broj, to je veća osjetljivost). Kako sperma može ostati održiva u žena tokom nekoliko dana, LH testovi se ne preporučuje za prakse kontracepcije, jer se se LH obično javlja nakon početka plodnog razdoblja.

Bolesna stanja

[uredi | uredi izvor]

Višak

[uredi | uredi izvor]

U djece s prijevremenim pubertetom hipofiznog ili centralnog porijekla, LH i FSH u serumu mogu biti u reprodukcijskom rasponu, umjesto niskog nivoa koji je tipski za njihov uzrast. Tokom reprodukcijskog perioda, relativno povišeni LH se često javlja u bolesnika sa sindromom policističnih jajnika. Međutim, bilo bi neobično da imaju nivoe LH izvan normalnog reprodukcijskog opsega. Uporno visoki nivo LH ukazuju na situacije u kojima je odsutan normalan ograničavajući povratni odgovor gonada, što dovodi do proizvodnje u hipofizi kako LH, tako i FSH. Iako je ovo tipsko u menopauzi, abnormalno je u reprodukcijskim godinama. To može biti znak za poremećaje, kao što su:

  1. Prijezrelosna menopauza
  2. Gonadna disgeneza, Turnerov sindrom
  3. Kastracija
  4. Swyerov sindrom
  5. Sindrom policistiičnih jajnika
  6. Određeni oblici kongenitalne adrenalne hiperplazije
  7. Hipergonadotropni hipogonadizam
  8. Truidnički BetaHCG može imitirati LH, tako da test može pokazati povišene LH

Nedostatak

[uredi | uredi izvor]

Smanjeno lučenje LH može dovesti do neuspjeha gonadnih funkcija (hipogonadizam). Ovo stanje se obično manifestira kod muškaraca kao neuspjeh u proizvodnji normalnog broja spermatozoida. U žena, obično se javlja amenoreja. Uvjeti s vrlo niskim lučenjem LH uključuju premećaje kao što su:

  1. Pasqualini sindrom;[19][20]
  2. Kallmannov sindrom;
  3. Hipotalamusnsna supresija
  4. Hipopituitarizam
  5. Poremećaj jela
  6. Atletičarska trijada
  7. Hiperprolaktinemija
  8. Hipogonadizam
  9. Terapija suzbijanja gonada
    1. GnRH antagonist
    2. GnRH agonist (izazivanje početne stimulacije (razbuktavanja), a zatim stalne blokade GnRH hipofiznog receptora)

Kao lijek

[uredi | uredi izvor]

LH je raspoloživ kao pomiješan s FSH u obliku menotropina i drugih oblika urinarnih gonadotropina. Pročišćenijee forme urinarnog gonadotropina mogu smanjiti udio LH u odnosu na FSH. Rekombinantni LH je dostupan kao lutropin alfa (Luveris).[21] Svi ovi lijekovi moraju se davati parenteralno. Oni se najčešće koriste u terapiji neplodnosti za stimulaciju razvoja folikula, od kojih je jedan značajan u IVF terapiji.

Često se HCG koristi kao lijek, u zamjeni LH, jer aktivira isti receptor. Medicinski se koristi hCG koji potiče iz urina trudnih žena, što je jeftinije, a ima I duži poluživot od LH.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ujihara, Makoto; Yamamoto, Kazuo; Nomura, Kaoru; Toyoshima, Satoshi; Demura, Hiroshi; Nakamura, Yasunori; Ohmura, Kazutaka; Osawa, Toshiaki (1992). "Subunit-specific sulphation of oligosaccharides relating to chargeheterogeneity in porcine lutrophin isoforms". Glycobiology. 2 (3): 225–31. doi:10.1093/glycob/2.3.225. PMID 1498420.
  2. ^ Louvet, Jean-Pierre; Mitchell Harman, S.; Ross, Griff T. (1975). "Effects of Human Chorionic Gonadotropin, Human Interstitial Cell Stimulating Hormone and Human Follicle-Stimulating Hormone on Ovarian Weights in Estrogen-Primed Hypophysectomized Immature Female Rats". Endocrinology. 96 (5): 1179–86. doi:10.1210/endo-96-5-1179. PMID 1122882.
  3. ^ a b c Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-3-4.
  5. ^ Jiang, Xuliang; Dias, James A.; He, Xiaolin (2014). "Structural biology of glycoprotein hormones and their receptors: Insights to signaling". Molecular and Cellular Endocrinology. 382 (1): 424–51. doi:10.1016/j.mce.2013.08.021. PMID 24001578.
  6. ^ Bowen, R. (13. 5. 2004). "Gonadotropins: Luteinizing and Follicle Stimulating Hormones". Colorado State University. Arhivirano s originala, 5. 11. 2020. Pristupljeno 12. 3. 2012.
  7. ^ Mahesh, V. B. (2011). "Hirsutism, virilism, polycystic ovarian disease, and the steroid-gonadotropin-feedback system: A career retrospective". AJP: Endocrinology and Metabolism. 302 (1): E4–E18. doi:10.1152/ajpendo.00488.2011. PMC 3328092. PMID 22028409.
  8. ^ Guyton and Hall Textbook of Medical Physiology 2006 page 1021
  9. ^ a b "Male Medical Fertility Treatment: HCG + LH + Recombinant FSH To Increase Sperm Count Through Spermatogenisis, https://web.archive.org/web/20150219164931/http://www.testosteronetherapy.com/low_testosterone_treatment/male-fertility-treatment-hcg-lh-recombinant-fsh.html". Arhivirano s originala, 19. 2. 2015. Pristupljeno 27. 9. 2016. Vanjski link u parametru |title= (pomoć)
  10. ^ a b "The onset of puberty is controlled by two major hormones: FSH initiates spermatogenesis and LH signals the release of testosterone". Arhivirano s originala, 13. 12. 2013. Pristupljeno 27. 9. 2016.
  11. ^ Pitteloud, Nelly; Dwyer, Andrew A.; Decruz, Suzzunne; Lee, Hang; Boepple, Paul A.; Crowley, William F.; Hayes, Frances J. (2008). "Inhibition of Luteinizing Hormone Secretion by Testosterone in Men Requires Aromatization for Its Pituitary but Not Its Hypothalamic Effects: Evidence from the Tandem Study of Normal and Gonadotropin-Releasing Hormone-Deficient Men". The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism. 93 (3): 784–91. doi:10.1210/jc.2007-2156. PMC 2266963. PMID 18073301.
  12. ^ Norris, David O.; Carr, James A. (2013). Vertebrate Endocrinology. Academic Press. str. 126. ISBN 978-0-12-396465-6. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  13. ^ Stoleru, S; Ennaji, A; Cournot, A; Spira, A (1993). "LH pulsatile secretion and testosterone blood levels are influenced by sexual arousal in human males*1". Psychoneuroendocrinology. 18 (3): 205–18. doi:10.1016/0306-4530(93)90005-6. PMID 8516424.
  14. ^ Mayo Medical Laboratories - Test ID: LH, Luteinizing Hormone (LH), Serum Arhivirano 25. 9. 2016. na Wayback Machine, retrieved December 2012
  15. ^ World Health Organization Technical Report Series N0. 565. WHO Expert Committee on Biological Standardization. Twenty-sixth Report. World Health Organization. Geneva. 1975[potrebna stranica]
  16. ^ Nielsen, Michael S; Barton, Scott D; Hatasaka, Harry H; Stanford, Joseph B (2001). "Comparison of several one-step home urinary luteinizing hormone detection test kits to Ovu Quick®". Fertility and Sterility. 76 (2): 384–7. doi:10.1016/S0015-0282(01)01881-7. PMID 11476792.
  17. ^ "Ovulation Predictor Kit Frequently Asked Questions". Fertility Plus. Arhivirano s originala, 12. 3. 2012. Pristupljeno 12. 3. 2012.
  18. ^ "How to Get Pregnant". OPregnancy.com. 2009. Arhivirano s originala, 12. 3. 2012. Pristupljeno 12. 3. 2012.
  19. ^ Weiss, Jeffrey; Axelrod, Lloyd; Whitcomb, Randall W.; Harris, Philip E.; Crowley, William F.; Jameson, J. Larry (1992). "Hypogonadism Caused by a Single Amino Acid Substitution in the β Subunit of Luteinizing Hormone". New England Journal of Medicine. 326 (3): 179–83. doi:10.1056/NEJM199201163260306. PMID 1727547.
  20. ^ Valdes-Socin, Hernán; Salvi, Roberto; Daly, Adrian F.; Gaillard, Rolf C.; Quatresooz, Pascale; Tebeu, Pierre-Marie; Pralong, François P.; Beckers, Albert (2004). "Hypogonadism in a Patient with a Mutation in the Luteinizing Hormone Beta-Subunit Gene". New England Journal of Medicine. 351 (25): 2619–25. doi:10.1056/NEJMoa040326. PMID 15602022.
  21. ^ Luveris information Arhivirano 18. 6. 2006. na Wayback Machine;http://www.fertilitylifelines.com/serono/products/luveris/index.jsp Arhivirano 18. 6. 2006. na Wayback Machine.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Luteinizirajući hormon
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Luteinizirajući_hormon&oldid=3622515"