Robert Guiscard: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Opis |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
| (Nisu prikazane 4 međuinačice 3 suradnika) | |||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
[[Datoteka:Robert Guiscard.jpg|mini|lijevo|Robert Guiscard prikazan na novcu.]] |
[[Datoteka:Robert Guiscard.jpg|mini|lijevo|Robert Guiscard prikazan na novcu.]] |
||
Sin sitnoga [[normandija|normandijskog]] plemića Tankreda od Hautevillea. U južnu Italiju došao 1047. Uspio se nametnuti kao zapovjednik tamošnjim brojnim normanskim vojnim družinama. Ugovorom s papom [[Nikola II., papa|Nikolom II.]] (Melfi, 1059.) stekao investituru nad vojvodstvima [[kalabrija|Kalabrijom]] i [[apulija|Apulijom]] te nad Sicilskim kneštvom. Time je položio pravni temelj za buduću normansku dominaciju u južnoj Italiji. Osvajanjem [[Bari]]ja (1071.) dokončao je posljednje ostatke [[bizant]]ske vlasti na Apeninskom poluotoku, a zauzećem [[Salerno|Salerna]] ([[Langobardi#Benevento|kneževina Benevento]]) dokinuo posljednje langobardsko uporište (1076.). S bratom [[Roger I.|Rogerom I.]] započeo preotimanje Sicilije od Arapa. Sklopio je protubizantski savez s papom Grgurom VII. Tomu su savezu pristupili i [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvati]] s kraljem [[Zvonimir]]om na čelu. Hrvati su u znatnoj mjeri pridonijeli Robertovoj pobjedi nad bizantskom mornaricom [[Bitka kod Drača (1081.)|kraj Drača (Krfa) 1081.]] Tada je Robert Guiscard primio od Grgura VII. cijelo područje svoje vladavine u feud. Godine 1084. osvojio je [[Rim]] i oslobodio Grgura VII., kojega je car [[Henrik IV.]] opsjeo u [[Anđeoska tvrđava|Anđeoskoj tvrđavi]]. Umro tijekom obnovljenih borbi protiv Bizanta. Položio je temelje potonjemu [[kraljevstvo Sicilije|Sicilskomu Kraljevstvu]].<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53081 Robert Guiscard]</ref><ref>Opća i nacionalna enciklopedija - [http://proleksis.lzmk.hr/44103/ Robert Guiscard]</ref> |
Sin sitnoga [[normandija|normandijskog]] plemića Tankreda od Hautevillea. U južnu Italiju došao 1047. Uspio se nametnuti kao zapovjednik tamošnjim brojnim normanskim vojnim družinama. Ugovorom s papom [[Nikola II., papa|Nikolom II.]] (Melfi, 1059.) stekao investituru nad vojvodstvima [[kalabrija|Kalabrijom]] i [[apulija|Apulijom]] te nad Sicilskim kneštvom. Time je položio pravni temelj za buduću normansku dominaciju u južnoj Italiji. Osvajanjem [[Bari]]ja (1071.) dokončao je posljednje ostatke [[bizant]]ske vlasti na Apeninskom poluotoku, a zauzećem [[Salerno|Salerna]] ([[Langobardi#Benevento|kneževina Benevento]]) dokinuo posljednje langobardsko uporište (1076.). S bratom [[Roger I.|Rogerom I.]] započeo preotimanje Sicilije od Arapa. Sklopio je protubizantski savez s papom Grgurom VII. Tomu su savezu pristupili i [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvati]] s kraljem [[Zvonimir]]om na čelu. Hrvati su u znatnoj mjeri pridonijeli Robertovoj pobjedi nad bizantskom mornaricom [[Bitka kod Drača (1081.)|kraj Drača (Krfa) 1081.]] Tada je Robert Guiscard primio od Grgura VII. cijelo područje svoje vladavine u feud. Godine 1084. osvojio je [[Rim]] i oslobodio Grgura VII., kojega je car [[Henrik IV.]] opsjeo u [[Anđeoska tvrđava|Anđeoskoj tvrđavi]]. Umro tijekom obnovljenih borbi protiv Bizanta. Položio je temelje potonjemu [[kraljevstvo Sicilije|Sicilskomu Kraljevstvu]].<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53081 Robert Guiscard]</ref><ref>Opća i nacionalna enciklopedija - [http://proleksis.lzmk.hr/44103/ Robert Guiscard]</ref> |
||
[[Datoteka:Robert Guiscard (by Merry-Joseph Blondel).jpg|mini|''Robert Guiscard'', Blondel, 1843.]] |
[[Datoteka:Robert Guiscard (by Merry-Joseph Blondel).jpg|mini|''Robert Guiscard'', Blondel, 1843.]] |
||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
== Opis == |
== Opis == |
||
Roberta je ovako opisala bizantska princeza Ana Komnena (1083. |
Roberta je ovako opisala bizantska princeza Ana Komnena (1083. – 1153.):<ref name="AAC54">''The Alexiad of Anna Comnena'', Trans. (from the Greek) E.R.A. Sewter (London & New York: Penguin Books, 1969), str. 54. {{ISBN|0-14-044215-4}}</ref> |
||
{{citat2|On je po podrijetlu Norman, neznatna roda, po temperamentu tiranin, uma vrlo lukavog, hrabar u akciji, vrlo pametan kada napada bogatsvto magnata; nepopustljiv u postignuću jer nije dopustio da niti jedna prepreka stoji na putu ostvarivanja njegove želje. Njegov je stas tako visok da rastom nadvisuje i najviše, njegova je put rumena, njegova kosa kovrčava, ramena široka, njegove oči zrače vatrenim iskrama. Homer kaže o Ahilu da kada je povikao njegov glas dao utisak mnoštva u komešanju, ali govori se kada bi ovaj čovjek povikao tisuće bi se dale u bijeg. Tako obdaren od sreće, tijela i karaktera, on je po prirodi bio nepobjediv i nepodložan ikome na ovom svijetu.}} |
{{citat2|On je po podrijetlu Norman, neznatna roda, po temperamentu tiranin, uma vrlo lukavog, hrabar u akciji, vrlo pametan kada napada bogatsvto magnata; nepopustljiv u postignuću jer nije dopustio da niti jedna prepreka stoji na putu ostvarivanja njegove želje. Njegov je stas tako visok da rastom nadvisuje i najviše, njegova je put rumena, njegova kosa kovrčava, ramena široka, njegove oči zrače vatrenim iskrama. Homer kaže o Ahilu da kada je povikao njegov glas dao utisak mnoštva u komešanju, ali govori se kada bi ovaj čovjek povikao tisuće bi se dale u bijeg. Tako obdaren od sreće, tijela i karaktera, on je po prirodi bio nepobjediv i nepodložan ikome na ovom svijetu.}} |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{commons|Category:Robert Guiscard}} |
|||
{{izvori}} |
{{izvori|30em}} |
||
[[Kategorija:Hauteville]] |
[[Kategorija:Hauteville]] |
||
Posljednja izmjena od 21. prosinca 2021. u 02:03
Robert Guiscard [ʀɔbɛ:'ʀ giska:'ʀ] (Robert Lasica), normanski vojvoda i vojvoda Apulije (Normandija, oko 1020. – otok Kefallonia, Grčka, 17. srpnja 1085). Udario je temelje normanskoj vlasti u južnoj Italiji. Dokrajčio je bizantsko gospodstvo u Italiji (1071.) i ostatke langobardske vlasti. Saveznik pape Grgura VII. protiv Bizanta (u savezu bili i Hrvati) i njemačkoga cara Henrika IV.[1]
Sin sitnoga normandijskog plemića Tankreda od Hautevillea. U južnu Italiju došao 1047. Uspio se nametnuti kao zapovjednik tamošnjim brojnim normanskim vojnim družinama. Ugovorom s papom Nikolom II. (Melfi, 1059.) stekao investituru nad vojvodstvima Kalabrijom i Apulijom te nad Sicilskim kneštvom. Time je položio pravni temelj za buduću normansku dominaciju u južnoj Italiji. Osvajanjem Barija (1071.) dokončao je posljednje ostatke bizantske vlasti na Apeninskom poluotoku, a zauzećem Salerna (kneževina Benevento) dokinuo posljednje langobardsko uporište (1076.). S bratom Rogerom I. započeo preotimanje Sicilije od Arapa. Sklopio je protubizantski savez s papom Grgurom VII. Tomu su savezu pristupili i Hrvati s kraljem Zvonimirom na čelu. Hrvati su u znatnoj mjeri pridonijeli Robertovoj pobjedi nad bizantskom mornaricom kraj Drača (Krfa) 1081. Tada je Robert Guiscard primio od Grgura VII. cijelo područje svoje vladavine u feud. Godine 1084. osvojio je Rim i oslobodio Grgura VII., kojega je car Henrik IV. opsjeo u Anđeoskoj tvrđavi. Umro tijekom obnovljenih borbi protiv Bizanta. Položio je temelje potonjemu Sicilskomu Kraljevstvu.[2][3]
.jpg)
Njegovi sinovi koji su ostavili značajan trag u povijesti su:
- Roger Borsa, vojvoda Apulije od 1085., slab vladar[4]
- Bohemund I., vojvoda od Taranta, istaknuti sudionik Prvoga križarskog rata, od 1098. knez od Antiohije.[5]
Roberta je ovako opisala bizantska princeza Ana Komnena (1083. – 1153.):[6]
- »On je po podrijetlu Norman, neznatna roda, po temperamentu tiranin, uma vrlo lukavog, hrabar u akciji, vrlo pametan kada napada bogatsvto magnata; nepopustljiv u postignuću jer nije dopustio da niti jedna prepreka stoji na putu ostvarivanja njegove želje. Njegov je stas tako visok da rastom nadvisuje i najviše, njegova je put rumena, njegova kosa kovrčava, ramena široka, njegove oči zrače vatrenim iskrama. Homer kaže o Ahilu da kada je povikao njegov glas dao utisak mnoštva u komešanju, ali govori se kada bi ovaj čovjek povikao tisuće bi se dale u bijeg. Tako obdaren od sreće, tijela i karaktera, on je po prirodi bio nepobjediv i nepodložan ikome na ovom svijetu.«
- ↑ Hrvatski obiteljski leksikon (LZMK) - Robert Guiscard
- ↑ Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Robert Guiscard
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija - Robert Guiscard
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija - Roger Borsa
- ↑ Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bohemund
- ↑ The Alexiad of Anna Comnena, Trans. (from the Greek) E.R.A. Sewter (London & New York: Penguin Books, 1969), str. 54. ISBN 0-14-044215-4